“Onaj tko je usamljen, ne voli pričati o tome.”
N&P:D.A.
Ne samo stariji ljudi, već i adolescenti i mladi odrasli sve više pate od usamljenosti. Ovo je rezultat studije Techniker Krankenkasse. Rijetki se usude o tome govoriti.
Čini se da je osjećaj usamljenosti rašireniji u našem društvu nego što se dosad mislilo. Ovo je rezultat nove studije Techniker Krankenkasse. Svaki drugi ispitanik u dobi od 40 i više godina navodi da je često ili ponekad usamljen. Među mladima od 18 do 39 godina to je čak dvije trećine ispitanika. Prema studiji, mlađi ljudi ne samo da su češće pogođeni, već i više pate od osjećaja izoliranosti.
Usamljenost ostaje tabu tema
Studija također pokazuje da ljudi koji se osjećaju usamljeno ne vole pričati o tome. Mnogi pogođeni ljudi strahuju da će time opteretiti druge ili osjećaju “da imaju malo moći to promijeniti”, objašnjava Matthias Reinhard s Klinike za psihijatriju i psihologiju na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu.
“Većina ljudi koji nam dolaze javljaju se zbog tjeskobe, poremećaja spavanja ili možda čak i depresije”, kaže Reinhard. “I često tek u razgovoru shvatiš koliko usamljenost igra ulogu – poput katalizatora koji ojačava cijelu stvar.”
Skretanje pažnje kao strategija protiv usamljenosti
Postoje mnoge strategije za suočavanje s usamljenošću: tri četvrtine ispitanika reklo je da slušaju glazbu, radio dramu ili podcaste kada se osjećaju usamljeno. Drugi čiste, vježbaju, gledaju TV ili Netflix, rade u vrtu, uživaju u grickanju ili kuhanju. U principu, nema ništa loše u tome. Dugoročno, međutim, sve su to strategije odvraćanja pažnje. “Ljudi pokušavaju izbjeći taj osjećaj usamljenosti, primjerice kroz sport, ali u biti to nije nešto što stvarno učinkovito pomaže protiv usamljenosti”, objašnjava Reinhard.
Bilo bi puno korisnije tražiti kontakt s drugim ljudima, oživjeti stara prijateljstva i izgraditi veze s drugim ljudima. Ali za to je potrebna i određena doza hrabrosti i otvorenosti. Osobito ljudi koji dugo pate od usamljenosti često se ne usude napraviti prvi korak prema drugima.
Društveni mediji – korisni ili kontraproduktivni?
Od pandemije vrijeme koje mladi provode na društvenim mrežama značajno se povećalo. Je li to razlog zašto se češće osjećaju usamljeno? Nije pitanje na koje je lako odgovoriti. Korištenje društvenih medija može biti način niskog praga ponovnog povezivanja s drugima. “U isto vrijeme, ovo zapravo nije zamjena za stvarne odnose u stvarnom životu”, prosuđuje Reinhard. Jednostavno zato što nedostaje fizička blizina ili dodir, na primjer.
Tome se pridodaje stalna društvena usporedba. Tko je s kim vani i zabavlja se? “Društveni mediji postavljaju prilično visoke standarde, da objavljujete slike s drugima, na primjer, da morate biti u društvu, da ne smijete biti sami”, kaže Reinhard. “Ovo stvara velika očekivanja.”
Susret s drugima – najbolji izlaz iz usamljenosti
Svaka osoba je drugačija. Svatko za sebe mora otkriti koja strategija najbolje funkcionira. Oživljavanje starih kontakata može pomoći. Ili se bavite hobijem, poput pohađanja tečaja kuhanja, pridruživanja klubu ili posjećivanja mjesta gdje se susreću ljudi sa zajedničkim interesima. Druga strategija je svjesno suočavanje s osjećajem usamljenosti, objašnjava Reinhard.
“Kako se osobno nositi s tim? Kako postaviti svoj dom kada sam sam? Je li to nešto što želim blokirati, odgurnuti ili ne iskusiti? Ili to što sam ponekad ima pozitivne aspekte?” Postoji čak i termin u engleskom jeziku za ovaj ugodan oblik samoće: ”me-time”. To nudi priliku da konačno imamo malo mira i tišine, da možemo razmišljati i biti kreativni, kaže Reinhard. Uspijete li pronaći pozitivne strane u samoći, odmah ćete se osjećati manje usamljenima.
Izvor: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/wissen/gesundheit/einsamkeit-studie-102.html
