Ekonomski stručnjak o nedostatku stručnog osoblja
“Svakim danom problem postaje sve veći”
N&P:D.A.
Ekonomist Malmendier poziva na veću imigraciju i bolje poticaje za rad s punim radnim vremenom te kritizira politiku. Njemačka ima problem koji je “mogao biti riješen prije 30 godina”.
tagesschau.de: Čujemo to iznova i iznova od građana, a i od mnogih poduzetnika: Nedostaje kvalificiranih radnika. Je li to istina?
Ulrike Malmendier: Da, to je doista istina. I to je za mene jedan od glavnih nedostataka u vezi s koalicijskim sporazumom. Koalicija želi predstaviti svoj gospodarski plan 25. lipnja. Iz onoga što smo do sada čuli, mnogo se toga rješava. Ali glavna prepreka rastu u Njemačkoj je nedostatak kvalificiranih radnika.
U tom smislu, može se – i to se i čini – djelomično pomisliti na domaće kvalificirane radnike. Moglo bi se reći da moramo prebaciti više žena s nepunog na puno radno vrijeme. Moramo osigurati da ljudi koji su sposobni i voljni to raditi rade dulje – izvan svog radnog vijeka. Ako to možemo postići, bilo bi lijepo, ali neće biti dovoljno. Trebaju nam i ljudi iz inozemstva koji su voljni raditi u Njemačkoj.
Problem se ne rješava – vjerojatno zato što se miješa s pitanjem migracije, ali bi se to zapravo moglo predstaviti na vrlo tržišno orijentiran način: Neka tvrtke odluče. Ako kažu: “Pronašao sam nekoga u Indiji ili Argentini tko bi želio doći u zemlju. Mislim da je njihova obuka dovoljno dobra. Imam posao za njih čim stignu ovdje”, onda, za ime Božje, ne bismo se trebali miješati u njihov posao, već pustiti da tržišno gospodarstvo preuzme kontrolu.
Ne premalo posla, nego premalo stručnog osoblja
tagesschau.de: Kancelar Friedrich Merz nedavno je rekao: “Moramo raditi više i, prije svega, učinkovitije u ovoj zemlji. S četverodnevnim radnim tjednom i ravnotežom između poslovnog i privatnog života nećemo moći održati prosperitet naše zemlje.”
Malmendier: Jako bih volio da rad bude manje veliki neprijatelj. Rad može biti i prilično zabavan. Tamo mogu nešto postići, mogu utjecati na ljude, mogu mijenjati stvari. Definitivno bih se složio s njim oko ovog kulturnog aspekta.
Što se tiče golih činjenica, međutim, istina je da je u Njemačkoj takozvani volumen rada – to jest broj sati koje svi ovdje radimo zajedno godišnje – prepreka broj jedan rastu. Ali prvi i najnegativniji utjecaj je taj što nemamo dovoljno ljudi – jednostavno zbog demografskog starenja i zato što nismo dovoljno privlačni kao imigracijska zemlja za kvalificirane radnike. Drugi negativni faktor je prosječan broj radnih sati po zaposlenoj osobi. Ako se bolje pogleda, razlog za ovu statistiku je ono što političari uvijek slave kao veliki uspjeh: ogroman porast sudjelovanja žena na tržištu rada, a čak i starije osobe i dalje rade nakon mirovinske dobi. Ali često to rade s nepunim radnim vremenom.
Drugim riječima, ovaj uspjeh, ovo povećanje broja novih radnika, koje se nažalost uvijek događa s nepunim radnim vremenom, kvari ovu statistiku. A kvantitativno, ovo je daleko glavni razlog zašto izgleda kao da radimo premalo sati. Kad biste se usredotočili na zaposlenike s punim radnim vremenom, slika bi izgledala vrlo drugačije.
“Matematički problem koji ne funkcionira”
tagesschau.de: Znači li to da Nijemci ne rade premalo?
Ulrike Malmendier: Nijemci koji rade puno radno vrijeme ne rade premalo. Možemo razgovarati o tome treba li to malo proširiti, ali to su mala, marginalna poboljšanja. Ono što bi stvarno pomoglo jest kada bismo učinili atraktivnim, posebno za žene, a posebno za starije radnike, rad puno radno vrijeme ili rad više sati.
tagesschau.de: Posljednjih desetljeća nije tajna da Nijemci stare, da doživljavamo demografske promjene i da sve više ljudi odlazi u mirovinu. Možete li objasniti zašto se problem jednostavno ne rješava strukturno?
Ulrike Malmendier: Pa, to me stvarno izluđuje, jer je to potpuno očit problem. I problem koji se mogao prilično dobro predvidjeti prije 10, 20, rekla bih 30 godina. Ovo je zapravo matematički problem, ne funkcionira ovako.
Reforme odgođene, problemi pogoršani
tagesschau.de: Ali tko je pogriješio?
Ulrike Malmendier: Svi u posljednjih 20, 30 godina. Mislim da postoje dva razloga. Jedan razlog je: Jednostavno je neugodno to raditi. Tko želi otuđiti birače, posebno u društvu koje stari? Ako će starije stanovništvo biti posebno zabrinuto ako dođe do ikakvih promjena, ne želite biti onaj koji će ih provoditi i biti kažnjen zbog toga.
tagesschau.de: Jer je starija biračka skupina tako velika, važna biračka skupina?
Ulrike Malmendier: Upravo tako. Drugi je takozvana “pristranost sadašnjosti”, gdje uvijek razmišljate o sadašnjosti, a ne toliko o tome što će biti s vama u budućnosti. U politici mislim da je to ovako: “Imam ovo zakonodavno razdoblje, neka se snađem, neka se sljedeća osoba pobrine za to.” Nemamo sustav poticaja koji bi kažnjavao ljude što se ne bave problemom. Upravo suprotno: izabrana sam i nitko zapravo ne osjeća problem.
Svaki dan problem se malo pogoršava, a ne postoji nešto poput velikog sloma. Iako, možda će se to dogoditi uskoro, 2030. ili 2035., kada takozvani baby boomeri – vrlo jaka generacija – odu u mirovinu. Tada ćemo vidjeti kako ćemo nastaviti pružati usluge i kako želimo financirati mirovine ako ništa ne promijenimo.
Intervju je uređen i vodio ga je Louis Klamroth, WDR.
Izvpr: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/wirtschaft/fachkraeftemangel-deutschland-interview-100.html
