Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila / Haftpflichtversicherung / 9.dio
N&P:D.A.
Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila (Kfz-Haftpflichtversicherung) , ili osiguranje od odgovornosti za motorna vozila (Motorfahrzeughaftpflichtversicherung) u Švicarskoj, zakonski je obvezni dio police osiguranja automobila (obavezno osiguranje) koje pokriva zahtjeve za naknadu štete koju je treća strana pretrpjela upravljanjem motornim vozilom (krivnja ili objektivna odgovornost). Šteta može, na primjer, nastati kao posljedica prometne nesreće za koju je kriv vozač osiguranikovog vozila ili za čije posljedice je on ili ona odgovoran bez obzira na krivnju. Odštetno pravo o motornim vozilima u nekim se aspektima razlikuje od općeg odštetnog prava, jer je osigurano vozilo, a ne vozač.
Odšteta
U slučaju materijalne štete, nadoknađuju se troškovi popravka i amortizacija vrijednosti, koja varira ovisno o opsegu štete i starosti vozila. U slučaju tehničke ili ekonomske totalne štete, nadoknađuje se zamjenska vrijednost umanjena za preostalu vrijednost. Osim toga, ako se unajmljeno vozilo ne koristi, isplaćuje se naknada za gubitak upotrebe. Nadalje, mogu se tražiti naknade za eventualnu ponovnu registraciju i vuču, kao i telefonska naknada. Vrijeme koje je oštećena strana utrošila na obradu zahtjeva ne nadoknađuje se.
U slučaju tjelesne ozljede, pokriveni su troškovi spašavanja, medicinski troškovi, pomagala i troškovi rehabilitacije. Pod određenim okolnostima isplaćuje se i naknada za bol.
Financijski gubici, uključujući, na primjer, gubitak zarade, također su uključeni u odštetu osiguranja od automobilske odgovornosti.
Najveći zahtjev u povijesti osiguranja od automobilske odgovornosti je željeznička nesreća u kojoj se pokvario automobil na tračnicama u Selbyju u Engleskoj 2001. godine. Vlak je udario u nadolazeći vlak, uzrokujući štetu u iznosu od 70 milijuna eura. Najskuplja prometna nesreća u Njemačkoj dogodila se 2004. godine kada se osobni automobil sudario s cisternom na autocesti A4, uzrokujući pad kamiona s mosta Wiehltal i veliku štetu od požara; šteta je iznosila 32 milijuna eura.[1] Iznos pokrića u osiguranju od automobilske odgovornosti koji prelazi zakonski minimalni iznos pokrića općenito je (i maksimalno) 100 milijuna eura za njemačke osiguravatelje, a povremeno 50 milijuna eura za proizvode niske cijene. Većina osiguravatelja nudi zakonski minimalni iznos pokrića samo ako su dužni osigurati kupce zbog ugovornih obveza.
Situacija u pojedinim EU zemljama
U nekim zemljama, uključujući Francusku, Portugal i Tajland, skraćena potvrda o osiguranju za ugovor o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila mora se zalijepiti na vjetrobransko staklo automobila.
Zakon o osiguranju od automobilske odgovornosti u Europskoj uniji
Uglavnom je standardiziran u Europskoj uniji, ali zakonski propisani maksimalni iznosi odštete i naknada određenih troškova, poput najma automobila ili stručnjaka, još uvijek se znatno razlikuju među državama članicama EU.
Njemačka
U slučaju vozila koja se ne mogu pratiti ili nisu osigurana, u Njemačkoj pomoć pruža kompenzacijski fond njemačkih osiguravatelja automobila. Ovaj fond također pomaže žrtvama prometa u inozemstvu, djelujući kao tijelo za naknadu prema 4. direktivi o motornim vozilima (KH-EG). Konačna nagodba odštete zatim se obavlja u ime Verkehrsopferhilfe e. V. (Udruga za pomoć žrtvama prometa) iz Berlina, bilo putem osiguravatelja od automobilske odgovornosti s licencom u Njemačkoj ili, u njihovo ime, putem ureda za nagodbu odšteta.
Njemački ured za zelenu kartu sa sjedištem u Berlinu odgovoran je za obradu i nagodbu odšteta sa stranim osiguravajućim društvom u Njemačkoj. Direktiva EU na snazi je od 2003. godine koja od svakog osiguravajućeg društva u svakoj zemlji EU zahtijeva da imenuje predstavnika (procjenitelja odšteta) za nagodbu odšteta.
Do 31. prosinca 2002. godine, dokaz o osiguranju prilikom registracije vozila i promjene osiguravatelja pružao se tzv. dvostrukom karticom, čiji je format definiran u Prilogu 1. Uredbe o registraciji vozila.
Od 1. siječnja 2003. do 29. veljače 2008. dokaz se pružao putem tzv. kartice potvrde osiguranja.
Ovaj duplikat dokumenta više nije bio potreban zbog uvođenja novog, djelomično elektroničkog postupka. Uredi za registraciju elektronički su prijavljivali podatke Saveznoj upravi za motorni promet u Flensburg-Mürwiku, koja je potom elektronički obavještavala osiguravajuća društva o registraciji.
Članak 23. stavak 3. Uredbe o registraciji vozila (FZV) propisao je, s učinkom od 1. ožujka 2008., da se potvrda o osiguranju sada mora elektronički slati i tijelima za registraciju ako je tijelo za registraciju uspostavilo pristup u tu svrhu. Ova elektronička potvrda o osiguranju (eVB) predstavlja novi, potpuno elektronički postupak registracije od 1. ožujka 2008. Posljednje tijelo za registraciju sada je također uspostavilo odgovarajući pristup; stoga je uvodna faza ovog postupka završena i potvrde o osiguranju u papirnatom obliku više nisu dopuštene. Umjesto toga, osiguravajuća društva pohranjuju podatke kod zajedničke institucije osiguravatelja (GDV), koje zatim preuzimaju tamošnja tijela za registraciju.
Osiguranik od svog osiguravatelja dobiva sedmeroznamenkasti VB broj (TAN), koji tijelo za registraciju zatim koristi za potvrdu obveze pokrića osiguranja od odgovornosti preuzimanjem podataka od institucije zajedničkih osiguravatelja.
Zauzvrat, osiguravajuća društva prijavljuju istek pokrića osiguranja nadležnim tijelima, koja zatim mogu prisilno odjaviti vozilo ili potvrditi da je odjava već izvršena.
U osiguranju imovine i nezgode, osiguranje motornih vozila predstavlja najveći segment sa 110 milijuna ugovora.
Pravna osnova
U pravilu, vozač koji je nepažnjom prouzročio nesreću odgovoran je za štetu. Po zakonu (u Njemačkoj, prema članku 7. Zakona o cestovnom prometu), ne odgovara samo vozač, već i vlasnik (vidi potvrdu o registraciji vozila). Budući da vozilo predstavlja operativni rizik, odgovornost za štetu može nastati i bez krivnje vozača (npr. puknuto uljno korito i nesreće u kojima sudjeluju druga vozila zbog izlijevanja ulja).
Vlasnik vozila dužan je prema članku 1. Zakona o obveznom osiguranju (PflVG) osigurati odgovarajuće pokriće osiguranja do minimalnih iznosa pokrića navedenih u članku 4. PflVG-a. Iznimke od ove odredbe regulirane su u članku 2. PflVG-a. Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila podliježe obveznom ugovaranju (u Njemačkoj, prema članku 5. PflVG-a), što znači da osiguravajuće društvo općenito mora prihvatiti zahtjev za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, ali samo jednom. Iznimke od ove odredbe regulirane su u članku 5. stavku 4. Zakona o obveznom osiguranju za motorna vozila (PflVG). Daljnji detalji, posebno obveze koje osiguravatelj može dogovoriti s osiguranikom, regulirani su Uredbom o obveznom osiguranju motornih vozila (KfzPflVV).
Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila pokriva sljedeće vrste šteta:
Ozljede (liječnički troškovi za tjelesne ozljede/invalidske mirovine/naknada za bol i patnju)
Šteta na imovini (troškovi popravka drugih vozila/predmeta (npr. zaštitnih ograda))
Čisti financijski gubitak
Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila pokriva i zahtjeve koji proizlaze iz operativnih rizika (objektivna odgovornost).
Još jedna posebna značajka je ovlaštenje za namirenje osiguranja od odgovornosti za motorna vozila: Može namiriti zahtjeve čak i protiv volje osiguranika.
Važno je za oštećenika da može izravno tražiti naknadu štete od svog osiguranja od odgovornosti za motorna vozila (Članak 115., Stavak 1., Br. 1. njemačkog Zakona o ugovorima o osiguranju (VVG)). Time se izbjegava potreba za ostvarivanjem svojih potraživanja od vozača ili vlasnika, a unatoč pravnom uspjehu, ostat će praznih ruku ako postanu insolventni. Ipak, u pravnim sporovima, osiguravajuće društvo, vlasnik i vozač obično se tuže istovremeno. To je iz proceduralnih razloga: Na primjer, vozač, koji je tuženik, više se ne može pojaviti kao svjedok.
Struktura premije osiguranja automobila
Osiguravajuće društvo ima veliku slobodu u određivanju svojih premija. Postoje značajne razlike u cijenama između osiguravajućih društava.
Na premiju osiguranja od automobilske odgovornosti primjenjuje se takozvani popust za bez štete. Dakle, prema sustavu popusta za bez štete (ekvivalentno pravilu bonus-malus u Austriji), povijest bez štete smanjuje premiju osiguranja do 70% (u Austriji do 50%). Za posebno česte štete, u Austriji se standardnoj premiji dodaje doplata do 200%. U Njemačkoj, jedan ili više šteta mogu dovesti do takozvane klase štete (vidi klasu bez štete i klasu štete). Godine bez štete skraćeno su “SF” u ugovorima o osiguranju motornih vozila. Ako je za istog osiguranika osigurano drugo vozilo, koristi se druga polica osiguranja vozila s nižim popustom za bez štete. Međutim, većina osiguravatelja višu klasifikaciju uvjetuje isključivom upotrebom od strane osiguranika i/ili partnera. Nadalje, primjenjuju se i ograničenja u vezi s godišnjom kilometražom ili dobi korisnika.
Tarifne značajke određuju se iz statističkih podataka:
Klasa vrste odgovornosti vozila (učestalost šteta i prosječan iznos štete)
Sveobuhvatna klasa vrste vozila (troškovi popravka za određeni model vozila)
Parcijalna klasa vrste vozila (učestalost šteta, npr. djelomična i potpuna krađa određenog modela vozila i prosječan iznos štete)
Regionalna klasa mjesta registracije (učestalost šteta na regionalno ograničenom području)
Deregulacija njemačkog tržišta osiguranja također je dovela do korištenja brojnih dodatnih značajki od 1994. godine. Osiguravatelji ponekad razlikuju izvan podataka koje pruža Njemačko udruženje osiguravatelja (GDV) i/ili na temelju vlastitih podataka ili rezultata iz tzv. skupova podataka (analiza statističkih podataka koje je nekoliko osiguravatelja dostavilo za procjenu).
Primjeri tzv. značajki meke tarife mogu uključivati:
Dob vlasnika police (osiguranika)/vozača
Razdoblje od izdavanja vozačke dozvole vlasnika police i/ili vozača
Starost vozila prilikom registracije na vlasnika police, trenutna vrijednost i/ili nova vrijednost vozila, npr. za mobilne kućice
Uobičajena parkirna lokacija vozila
Stambena nekretnina u vlasništvu, bolja provjera “točnosti podataka”
Zanimanje vlasnika police – posebne tarife za javne službenike
Godišnja kilometraža (“tarifa za malu kilometražu” / “tarifa za čestu kilometražu”)
Ograničenje na određene vozače ili na najmlađe ili najstarije dobne skupine
Djeca koja žive u kućanstvu (obično ako su mlađa od 16 godina)
Unosi u registar vozačkih sposobnosti Flensburga (stanje bodova)
Ostale police osiguranja kod istog osiguravatelja (tzv. “kombinirani popust”)
Imate li druga motorna vozila?
Iako osiguravatelj nije oslobođen odgovornosti ako osiguranik pruži lažne informacije u vezi s dogovorenim “značajkama meke tarife”, općenito se predviđaju ugovorne kazne do iznosa ispravne godišnje premije.
Za komercijalne rizike objektivno iskustvo s odštetnim zahtjevima često igra veću ulogu. Stoga se “značajke meke tarife” često ne uzimaju u obzir. Za velike vozne parkove premije se općenito određuju isključivo na temelju troškova odštetnih zahtjeva iz prethodnih godina.
Oko 2016. godine neki osiguravatelji nude “telematske tarife” u kojima se ponašanje vozača tehnički bilježi i uključuje u izračun premije.
Granica pokrića
Granica pokrića odnosi se na maksimalnu isplatu odštete u okviru osiguranja od automobilske odgovornosti.
Trenutna ograničenja pokrića u Njemačkoj su:
Zakonska minimalna ograničenja pokrića prema članku 4. Zakona o osiguranju motornih vozila (vidi dodatak članku 4., stavku 2.) iznose 7,5 milijuna eura za tjelesne ozljede, 1,3 milijuna eura za štetu na imovini i 50.000 eura (od 17. travnja 2024.) za isključivo financijske gubitke koji nisu ni izravno ni neizravno povezani s tjelesnim ozljedama ili štetom na imovini.
Za tjelesne ozljede, štetu na imovini i isključivo financijske gubitke primjenjuje se jednokratni iznos od 50 ili 100 milijuna eura, s time da je isplata odštete za tjelesne ozljede po osobi ograničena na 8 do 15 milijuna eura, ovisno o osiguravatelju.
Ako iznos štete prelazi granicu pokrića, oštećenik je u načelu odgovoran za razliku.
Osiguranje od automobilske odgovornosti uvijek je zakonski obvezno pokriti troškove koje je oštećenik imao u okviru iznosa pokrića. Osiguratelj se ne može pozvati na izuzeće od odgovornosti čak ni u slučajevima grube nepažnje, ali može od vozača naplatiti do 5000 eura po slučaju u slučajevima vožnje u pijanom stanju, neovlaštene upotrebe ili bijega s mjesta nesreće. U slučajevima namjernog ponašanja, osiguravatelj je izuzet od odgovornosti, što znači da nije dužan pokriti nikakve troškove.
Raskid ugovora
Ugovori o osiguranju od automobilske odgovornosti obično su godišnji ugovori i automatski se obnavljaju iz godine u godinu, osim ako ih jedna od stranaka ne otkaže.
Osiguranik ima nekoliko mogućnosti za raskid osiguranja. Na primjer, ugovor o osiguranju može se raskinuti u roku od 14 dana od primitka dokumenata bez navođenja razloga.[10][11] Inače, razlikuje se redoviti raskid na kraju ugovorne godine, raskid u slučaju nastanka štete i raskid zbog povećanja premija.
Razlozi za raskid ugovora:
Redovni raskid (od strane osiguravatelja/ugovaratelja po isteku)
Prestanak osiguranog rizika (prodaja vozila)
Razgradnja vozila (u početku mirovanje osiguranja/raskid nakon 18 mjeseci)
Izvanredni raskid od strane osiguravatelja, na primjer, zbog neplaćanja premija ili prijevare ugovaratelja
Izvanredni raskid od strane ugovaratelja u slučaju povećanja premije (od strane osiguravatelja ili zbog povećanja zbog promjena vrste i/ili regionalnih klasa, pod uvjetom da rezultira ukupnim povećanjem).
Osiguravatelji su obvezni obavijestiti ugovaratelja o usporedbi starih i novih premija mjesec dana prije stupanja na snagu prilagodbe premije. Raskid stupa na snagu istovremeno s povećanjem premije. Pravna osnova za to može se pronaći u Zakonu o ugovorima o osiguranju (članak 40. VVG-a “Raskid u slučaju povećanja premije”).
Izvanredni raskid u slučaju nastanka štete: Ako je osiguravatelj isplatio nakon što se osigurani slučaj dogodio ili ako je neopravdano odbio isplatu ili ako je naložio osiguraniku da pokrene pravni postupak u vezi sa zahtjevom treće strane, svaka stranka može izvanredno raskinuti ugovor o osiguranju u roku od mjesec dana (članak 111. Zakona o ugovorima o osiguranju).
Ako osiguravatelj želi promijeniti svoje uvjete osiguranja na štetu osiguranika, mora izdati tzv. izmjenu obavijesti.
Ne postoji pravo na raskid ako osiguravatelj poveća premiju zbog promjene zakonskih odredbi (npr. povećanje poreza na osiguranje) ili ako povećanje premije proizlazi iz snižavanja ocjene u slučaju nastanka štete.
Naknadna odgovornost
Naknadna odgovornost nastaje nakon prestanka stvarnog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga su, barem u Njemačkoj, svi osiguravatelji odgovornosti obvezni nastaviti biti odgovorni do mjesec dana nakon zakonski određenog minimalnog iznosa pokrića u slučaju prestanka ugovora, pod uvjetom da oštećena strana ne može ostvariti pravo na naknadu od drugog osiguravatelja ili pružatelja socijalnog osiguranja. (Članak 3. PflVG-a u vezi s člankom 117. VVG-a).
Nakon naknadnog razdoblja odgovornosti, isplata odštete može se tražiti samo putem pomoći žrtvama prometa. Prema člancima 12. i sljedećim Zakona o obveznom osiguranju, on regulira, između ostalog, štete uzrokovane korištenjem neidentificiranog ili nemarom neosiguranog motornog vozila ili štete uzrokovane namjerno i nezakonito takvim vozilom. Međutim, materijalna šteta nadoknađuje se samo ako je došlo i do značajne tjelesne ozljede.[12]
Ne postoji zadano pokriće, kao što je uobičajeno kod privatnog osiguranja od odgovornosti, za štete uzrokovane unutar Njemačke.
