Kada neznaš da je nešto “nerješivo“
Tijekom predavanja iz matematike na Sveučilištu Columbia, jedan je student nakratko zadrijemao.
Kad se probudio, nastava je bila pri kraju i na ploči su bila dva zadatka.
Mislio je da su to zadaća, pa ih je prepisao kako bi ih kasnije riješio.
Kad je sjeo raditi na zadacima kod kuće, brzo je shvatio:
Ovo nije bio običan materijal – bio je stvarno težak.
Ali nije odustao.
Satima je sjedio u knjižnici, proučavajući knjige, uspoređujući rješenja i istražujući.
Konačno je uspio riješiti jedan od zadataka – u četiri detaljna rada.
Na sljedećem predavanju pitao se zašto profesor nije spomenuo “domaću zadaću”.
Podigao je ruku i upitao:
“Oprostite, zašto niste raspravljali o posljednjem skupu zadataka?”
Profesor je izgledao zbunjeno i odgovorio:
“To nije bila zadaća – to su bili samo primjeri matematičkih zadataka koje nitko nikada nije riješio.”
Student je ostao bez riječi.
“Ali ja sam jedan od njih riješio – u četiri stranice!”
Doista: Njegovo rješenje bilo je točno.
Sveučilište je službeno priznalo njegov rad, a njegove četiri stranice i danas vise u arhivi Sveučilišta Columbia.
Student se zvao George Dantzig – i njegova priča nam vrlo jasno pokazuje jednu stvar:
Budući da mu nitko nije rekao da je problem “nerješiv”, on ga je jednostavno riješio.
