“Jedan od najjačih faktora je biti tu jedni za druge”
N&P:D.A.
Svatko može utjecati na svoj subjektivni doživljaj sreće, kaže istraživačica sreće Mangelsdorf u intervjuu za Tagesschau. Između ostalog, preporučuje češće pružanje ruke drugima i vođenje dnevnika sreće.
tagesschau.de: Finci su to ponovno učinili. Oni su najsretniji ljudi na svijetu. Zašto su?
Judith Mangelsdorf: Izvješće o svjetskoj sreći zapravo mjeri zadovoljstvo životom diljem svijeta, ali i najvažnije čimbenike koji mu doprinose. To znači da se otprilike tri četvrtine razlika koje vidimo između različitih zemalja zapravo može objasniti sa šest čimbenika.
To uključuje bruto domaći proizvod. To uključuje nešto poput očekivanog zdravog životnog vijeka u nekoj zemlji. Ali uključuje i percipiranu društvenu podršku. To znači da kada anketirate ljude u tim zemljama, oni subjektivno osjećaju da su tu jedni za druge, da brinu jedni o drugima i da, kao zajednica unutar zemlje, istinski doprinose dobrobiti svih.
Jedan od odlučujućih čimbenika, međutim, jest subjektivni doživljaj slobode. To znači: Osjećam li se kao da mogu samostalno donositi odluke i slobodno oblikovati svoj život u zemlji u kojoj živim? A također i fascinantna tema velikodušnosti. Dakle, u kojoj mjeri financijski bolje situirani ljudi podržavaju druge da doprinesu općem dobru kao društvo i zajednica unutar zemlje? I šesti faktor je percipirana korupcija institucija ili organizacija.
Zadovoljstvo u Njemačkoj je neznatno smanjeno
tagesschau.de: Njemačka je izgubila mjesta, dakle pala je. Jesmo li svi nesretniji?
Mängsdorf: Njemačka je doista izgubila značajan broj mjesta u usporedbi s posljednjim godinama. To znači da smo relativno pali u usporedbi s onim na što smo dugo bili navikli, naime među prvih 20.
Međutim, treba reći da postoje dva pokretačka faktora za to. Da, zadovoljstvo životom u Njemačkoj se smanjilo, ali vrlo neznatno. Zapravo govorimo samo o decimalnim mjestima. Glavni pokretač ovog učinka je činjenica da postoje i druge zemlje koje su značajno povećale svoje subjektivno blagostanje i svoju procjenu zadovoljstva životom. Prije svega, istočnoeuropske zemlje su značajno porasle, čime su mnoge druge zemlje istisnule s ljestvice.
tagesschau.de: Ali trenutno postoje krize u mnogim zemljama. Uzima li se to u obzir? Na primjer, imamo krizu u Izraelu, imamo krizu u Ukrajini; ima mnogo zemalja u kojima postoji neizvjesnost. Koliko to igra ulogu?
Mangelsdorf: Doista, takvi masovni događaji, koji utječu i na cijelu populaciju, nisu bez posljedica za zadovoljstvo ljudi životom. Ono što je važno kada se gleda Izvješće o svjetskoj sreći jest da to nije istraživanje iz prošle godine, već iz posljednje tri godine.
Dakle, ako pogledamo Izrael, koji je relativno visoko rangiran, važno je znati da dvije dobre godine igraju ulogu u ovom istraživanju. To znači da su takvi vrhunci, koji naravno mogu ići gore ili dolje, donekle usrednjeni unutar društva jer istraživače više zanima uistinu šira slika nego učinci pojedinačnih prirodnih katastrofa ili drugih privremenih kriza.
„Sreća zapravo ovisi o tri varijable“
tagesschau.de: Radite u području pozitivne psihologije. Može li se sreća naučiti?
Mangelsdorf: Pozitivna psihologija se, naravno, bavi upravo tim pitanjem, ali prije svega mehanizmima djelovanja i interakcija koje su interaktivne. To znači da sreća u biti ovisi o tri varijable: Prvo, načinu života koji odabiremo, tj. onome što potencijalno možemo naučiti ili promijeniti, ali i, naravno, društvenim čimbenicima poput onih koje je zabilježilo Izvješće o svjetskoj sreći.
To uključuje moje životne uvjete, na koje mogu samo djelomično ili uopće ne utjecati, a naše iskustvo sreće ovisi i o našim genima. Ono što istraživanja pozitivne psihologije pokazuju jest da svakako možemo utjecati na naše subjektivno iskustvo sreće. Ali to ne ovisi samo o tome kako oblikujem svoj život, već i o drugim ključnim varijablama koje moraju biti uključene u jednadžbu.
tagesschau.de: Ako sada kažete da postoje stvari na koje mogu utjecati, koje su to?
Mängsdorf: Sada postoje velike meta-analize na pitanje: Što ljudi zapravo mogu uzeti u svoje ruke što doista čini razliku? Jedan od najvažnijih utjecajnih čimbenika je njihova osobna perspektiva na život. Kako zapravo gledam na prošlost, sadašnjost i budućnost? Gledam li na to iz perspektive zahvalnosti? Jesam li istinski prisutan i svjestan ovdje i sada, a pokušavam li i proaktivno percipirati dobro u svom životu, što je, statistički gledano, puno češće nego nešto negativno što nam se događa?
A kada gledam u budućnost, uspijevam li na nju gledati s optimističnom perspektivom, čak i u kriznim vremenima? Ili sam stalno uronjen u brigu? Svi ovi čimbenici, i naravno mnogi drugi, mogu se proaktivno trenirati. I da se malo bolje nosimo s ovim životom, a i da generiramo višu razinu životnog zadovoljstva i sreće za sebe.
Preusmjeravanje mozga dnevnikom zahvalnosti
tagesschau.de: Kako to funkcionira? Kako mogu promijeniti svoju perspektivu da bih bio zadovoljnija i sretnija osoba?
Mängsdorf: Jedan od najraširenijih oblika intervencije u pozitivnoj psihologiji zapravo je dnevnik zahvalnosti ili zahvalni dnevni pregled. To je metoda prvenstveno osmišljena za kognitivno restrukturiranje. Da biste to učinili, svake večeri si postavljate pitanje: Koje su tri stvari na kojima danas mogu biti zahvalan ili koje su bile dobre u danu – čak i one subjektivno jako loše?
Ono što ova intervencija čini, ako je prakticirate tijekom duljeg vremenskog razdoblja, slično dnevniku, jest da pomaže preusmjeriti mozak u smislu percepcije pozitivnih podražaja, iskustava i situacija. I time zapravo uspijevamo staviti vlastite živote u pozitivnije svjetlo.
Drugo, vrlo važno područje djelovanja na koje možete pogledati je kako uopće nastaje zadovoljstvo životom. Zadovoljstvo životom ima tri izvora izvan stvarnih životnih okolnosti. Prvo, tu je usporedba s mojom prošlošću. Jesam li danas zapravo bolje situiran nego što sam bio prije? Zatim tu je usporedba sa subjektivno važnim vršnjačkim skupinama, na primjer, drugim muškarcima ili ženama mojih godina. Jesu li drugi bolje ili lošije situirani od mene? I usporedba između onoga što želim od svog života i onoga što imam.
Ono što često radimo jest subjektivno se uspoređujemo s drugim, potencijalno bolje situiranim ljudima. To prirodno dovodi do većeg nezadovoljstva životom. A posebno ovdje u Njemačkoj bilo bi vrlo logično pogledati dalje od vlastitih horizonata i razmisliti: Što zapravo imamo u ovom društvu što mnogi drugi ljudi u svijetu ne mogu nazvati svojim? I ta promjena perspektive nešto je što dugoročno može doprinijeti većem zadovoljstvu životom.
„Jedan od najjačih faktora je briga jedni za druge“
tagesschau.de: Može li ovo omogućiti cijelom društvu da ponovno postane malo sretnije i zadovoljnije?
Mängsdorf: Ako pogledamo rezultate Izvješća o svjetskoj sreći, a zapravo i većinu kumulativnih istraživanja u pozitivnoj psihologiji, onda moramo reći: Jedan od najjačih faktora za veću sreću, kako u društvu tako i u našim subjektivnim životima, je briga jedni za druge.
To znači da, ako uspijemo ponovno pružiti ruku, više se truditi podržati druge i istinski biti tamo, onda je to učinkovit faktor koji bi mogao značajno doprinijeti i subjektivnoj sreći i ujedinjenju nas kao društva u ovim polariziranim vremenima, čime bi se doprinijelo kolektivnoj dobrobiti.
Izvor: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/wissen/gesundheit/interview-weltgluecksbericht-100.html
