Prekovremeni rad – “crna pedagogija” Savezne Republike
N&P:D.A.
Kancelar Merz zagovara društveni napor, prekovremeni rad i odricanje od socijalnih naknada. Slični apeli upućeni su i pod prethodnim kancelarima – danas bi te izjave mogle izazvati nove društvene sukobe.
Friedrich Merz oslanja se na moralne apele. Neposredno prije izbora za kancelara, pozvao je na “ogroman napor” za prevladavanje ekonomske krize. Uslijedili su daljnji savjeti. Kancelar je prepoznao potrebu da se “radi više i, prije svega, ponovno učinkovitije”. Inače, država blagostanja više ne bi bila ekonomski održiva.
Prijeteći prizvuk bio je nepogrešiv. Na stranačkoj konferenciji CDU-a Donje Saske krajem kolovoza, Merz je izjavio da ga neće iritirati fraze poput “socijalnih rezova i sječe” i drugih mogućih optužbi.
Apeli iscrpljenom društvu
Takvi apeli se odnose na remobilizaciju društva u cjelini, kaže sociolog Oliver Nachtwey sa Sveučilišta u Baselu. “Stiskanje zuba” je željeni učinak. Jedan od problema, iz Nachtweyjeve perspektive, jest taj što to pogađa društvo “u situaciji u kojoj su svi iscrpljeni”. Zbog brojnih kriza, mnogi “nisu otporni na takve zahtjeve”. Pa ipak, “ideologija performansi” u Njemačkoj zapravo je duboko ukorijenjena u svim skupinama stanovništva.
Dakle, imaju li takvi apeli na prekovremeni rad i žrtvu zapravo ikakav motivacijski učinak? Iz perspektive sociologa Stefana Sella iz Remagena, to je upitno. Dok se oni s niskim primanjima moraju bojati za svoje mirovine, ljudi s bogatstvom ili visokim primanjima mogli bi izbjeći “kolektivni poziv” na prekovremeni rad.
“Na primjer, mnogi ljudi u gornjoj dohodovnoj skupini odlaze u prijevremenu mirovinu jer si to mogu priuštiti”, kaže Sell. “Primarno se od drugih očekuje da rade dulje.” Navodna “kolektivna odgovornost” prvenstveno će utjecati na one “koji moraju osigurati svoj opstanak u donjoj polovici društva”.
Rad s pritiskom i negativnim osjećajima
Ekonomist to vidi kao izraz “mračne pedagogije duboko ukorijenjene u Njemačkoj”. Politički pristup, tvrdi on, jest: “Morate raditi s pritiskom, s prijetnjama i s negativnim osjećajima, u nadi da ćete ljude prisiliti da promijene svoje ponašanje.”
Iz Sellove perspektive, Merzovi apeli su u skladu s poznatim upozorenjem Helmuta Kohla iz 1993. da se nacija “s budućnošću” ne može organizirati “kao kolektivni zabavni park”. Slične neskladne note pojavile su se i tijekom crveno-zelene ere Hartzovih reformi. Godine 2005. tadašnji savezni ministar gospodarstva Wolfgang Clement (SPD) neizravno je u brošuri usporedio nezaposlene s “parazitima”.
Nije pogrešno stvarati poticaje za veće zapošljavanje na tržištu rada, kaže freiburški ekonomist i bivši ekonomski stručnjak Lars Feld. Međutim, moralno motivirane rasprave od male su pomoći sa znanstvene perspektive.
Ideal “formiranog društva” pod Erhardom
Politika “crne pedagogije” datira iz poslijeratnih godina. Već 1959. godine, otac ekonomskog čuda, Ludwig Erhard, upozorio je u Bundestagu na “pretjeranost koja je sve više zahvatila cijeli naš narod”. Tvrdio je da to ugrožava ekonomsku stabilnost. Kao kancelar od 1964. nadalje, Erhard je slijedio ideal “formiranog društva”. Trebalo je provoditi povećano radno vrijeme i smanjene subvencije. Individualni interesi morali su biti podređeni “kolektivnoj volji”.
Potonje se prvenstveno odnosilo na gospodarstvo. Erhardov savjetnik, Rüdiger Altmann, to je tada otvoreno rekao, navodeći da društvo mora naučiti “prihvatiti oštrinu svoje ekonomske i tehnološke borbe za performanse”. Ne postoji “socijalni raj koji nas može poštedjeti te oštrine”.
Manje strpljenja sa siromašnima i nezaposlenima
Međutim, slično zvučeći apeli, prema kritičarima, nipošto ne potiču današnje društveno promišljanje; upravo suprotno. Jedan primjer: ogorčena rasprava o građanskom dohotku. Merz i glavni tajnik CDU-a Carsten Linnemann godinama napadaju propise semaforske vlade. “Oni koji ne rade, ali mogu raditi, više neće primati građanski dohodak u budućnosti”, najavio je kancelar prije stupanja na dužnost.
Izjava s kobnim posljedicama, smatra sociolog Sell, “jer oblikuje razmišljanje ljudi o drugim ljudima”. 5,5 milijuna ljudi s raznolikom životnom poviješću kolektivno je “svedeno na izmišljeni lik primatelja transferne naknade koji zloupotrebljava naknade”. Iako takva osoba postoji, kaže on, oni predstavljaju samo malu manjinu.
Ishod ove rasprave o naknadama može se vidjeti u “Barometru raznolikosti 2025.” Zaklade Robert Bosch. Iznad svega, prihvaćanje raznolikosti načina života i etničkog podrijetla je opalo. Istodobno, istraživači primjećuju da se strpljenje sa siromašnima i nezaposlenima također smanjuje. Sell to vidi kao “rezultat ove moralizirajuće i istovremeno individualizirajuće rasprave”.
“Politika stroja za ogorčenost”
Međutim, takve rasprave vodi i ljevica, ističe ekonomist Feld. Ideja da su oni s niskim primanjima općenito u nepovoljnom položaju u raspodjeli rada “empirijski je neodrživa”. U svakom slučaju, problemi raspodjele ne mogu se “znanstveno riješiti”.
Iz perspektive sociologa Nachtweya, rezultati moralno motivirane rasprave o ovom pitanju ne mogu se odbaciti. Ljudi koji ionako moraju naporno raditi uvijek gledaju s visine, na primatelje državnih transfera ili socijalnih naknada. “Ovdje se te skupine međusobno suprotstavljaju”, smatra Nachtwey. “Politika se prilagođava postojećim ogorčenostima, koje će se još vjerojatnije pojačati među radnicima koji gledaju s visine.”
Dakle, pogoršava li politika “crne pedagogije” prvenstveno probleme s raspodjelom? Povećava li stres među onima s niskim primanjima, dok bogati i oni s visokim primanjima odbacuju pozive na učinak? Nachtwey na djelu vidi „politiku stroja ogorčenosti“ koja će vjerojatnije doprinijeti prikazu AfD-a nego što će društvo ponovno učiniti produktivnijim i usmjerenijim na zajednicu.“ Njegov zaključak: „Apel na duh zajedništva postiže suprotno od svoje navodne svrhe.“
Izvor: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/kultur/debatte-leistungsappelle-100.html
