Skupa čokolada unatoč niskim cijenama sirovine kakaoa
N&P: D.A.
Cijene čokolade su porasle neposredno prije Božića, iako je cijena kakaoa na svjetskom tržištu pala.
Zašto potrošači to ne vide u cijenama? Tko određuje cijenu kakaoa?
Prošle godine mali čokoladni Djed Mraz iz Lindta koštao je 1,99 eura, ali sada Djed Mraz od 40 grama švicarske marke čokolade košta 2,69 eura. Količina je ostala ista, ali je cijena porasla za 35 posto u roku od godinu dana. Potrošački centar u Hamburgu primijetio je slična povećanja cijena čokoladnih Djeda Mrazova iz Milke, Ferrera, pa čak i diskontnih marki. Potrošački centar optužuje proizvođače i trgovce da koriste obmanjujuće taktike.
Cijena dogovorena unaprijed
Stručnjak za tržište kakaa Friedel Hütz-Adams iz neprofitne organizacije Südwind ističe važan aspekt formiranja cijena: Cijena kakaa pregovara se na burzi, a proizvođači čokolade je ponekad osiguravaju i do dvije godine unaprijed. “To također znači da su za tvrtke koje prerađuju kakao neki od čokoladnih Djeda Mrazova napravljeni od čokolade koja je kupljena po puno višoj cijeni.”
Proizvođači i trgovci koji su kupili početkom godine platili su znatno više. Cijena kakaa u siječnju bila je dvostruko veća nego sada. To bi objasnilo zašto trenutni pad cijena kakaa ne utječe na cijenu čokoladnih Djeda Mrazova u trgovinama.
Zašto li proizvođači čokolade ne prosljeduju niže cijene potrošačima?
Trgovački div Edeka također tvrdi ovu tvrdnju kada ga je pitala financijska redakcija ARD-a. Rokovi isporuke posebno su dugi za sezonske proizvode poput božićne čokolade. Proizvodnja počinje već ljeti. “Cijene i ugovori o sirovinama obično se utvrđuju u prvom tromjesečju godine prema tadašnjim uvjetima”, rekao je glasnogovornik trgovačkog lanca za tagesschau.de.
Tvrtka se uvijek trudi što brže prenijeti prednosti kupnje na kupce, dodao je glasnogovornik. Zbog intenzivne konkurencije, profitne marže u sektoru maloprodaje hrane izuzetno su niske, od jedan do tri posto.
“To je u oštroj suprotnosti s mnogim industrijskim korporacijama s profitnim maržama do 30 posto”, izjavila je Edeka, misleći na velike proizvođače čokolade. “Nažalost”, mnoge od tih korporacija odbijaju pravovremeno prenijeti niže troškove sirovina na trgovce, a time i na potrošače.
Proizvođači ističu troškove energije, pakiranja i prijevoza.
Stručnjak za lanac opskrbe kakaom Hütz-Adams također je primijetio ovaj fenomen. Optužuje velike proizvođače poput Marsa, Mondeleza i Nestléa da iskorištavaju skokove cijena kako bi dodali nesrazmjerne marže i time ostvarili veće marže.
Na pitanje financijske redakcije ARD-a, glasnogovornik Mondeleza, matične tvrtke Milke, ukazao je na druge visoke troškove – poput energije, pakiranja i prijevoza – uz cijenu kakaa, koja je i dalje visoka. “To znači da je proizvodnja naših proizvoda puno skuplja.”
Lanac vrijednosti kakaoa
Prije nego što gotova čokolada stigne u trgovinu, potrebni su mnogi dodatni koraci i međufaze. Stručnjak Hütz-Adams detaljno je ispitao lanac vrijednosti kakaa. “Veliki broj neorganiziranih poljoprivrednika suočava se sa sve manjim brojem tvrtki koje kupuju i prerađuju kakao”, piše u studiji iz 2015. godine.
U njoj kritizira koncentraciju moći među tim tvrtkama, što slabi položaj poljoprivrednika. Nekoliko velikih korporacija dijeli prihode i profit, što i danas tvrdi nevladina organizacija Südwind.
Cijene se određuju na terminskim burzama
Tu dolazi do izražaja burza. Cijena robe određuje se na glavnim terminskim burzama u New Yorku i Londonu. Iz stručne perspektive, to je prednost za formiranje cijena, jer je burza transparentna i, putem ponude i potražnje, dovodi do najpoštenijih cijena. Mnogi sudionici na tržištu žele profitirati od toga, kaže stručnjak za robe Thomas Benedix iz Union Investmenta.
„Tržišta terminskih ugovora također pomažu lakšem povezivanju proizvođača i potrošača, koji inače ne bi izravno trgovali jedni s drugima.“ Još jedna prednost tržišta terminskih ugovora je ta što im investitori mogu lakše pristupiti, što povećava likvidnost trgovanja. To pozitivno utječe na formiranje cijena.
Među tim investitorima su i oni koji se klade na rastuće ili padajuće cijene. Time preuzimaju okladu, ali i rizik. Istovremeno, tvrtke i proizvođači mogu zaštititi svoje buduće cijene.
„Na tržištu terminskih ugovora događa se prijenos rizika“, kaže stručnjak za tržište roba Thomas Benedix. “U ovom slučaju, investitori preuzimaju cjenovni rizik od proizvođača i potrošača. U konačnici, investitori jamče drugim sudionicima na tržištu fiksnu cijenu za njihovu robu u budućnosti.”
Investitori se osiguravaju od budućih fluktuacija cijena
Prema Thomasu Benedixu, investitori, često nazivani špekulantima, djeluju kao svojevrsni sustav ranog upozorenja. Oni donose nove informacije na tržište – poput vremenskih statistika ili drugih relevantnih vijesti – dajući im prednost “kada drugi sudionici na tržištu možda još ne znaju što ponuda i potražnja rade”.
U konačnici, nisu transakcije na burzi te koje dižu ili snižavaju cijenu kakaa, već stvarni događaji poput vremena, prinosa žetve i postojećih zaliha. Ako je očekivana žetva manja od predviđene, cijene rastu. Kao i na svakom tržištu, ponuda i potražnja uvijek određuju cijenu kakaoa.
Cijena čokolade sve manje ovisi o kakau.
Štoviše, „Cijena kakaa nije uvijek glavni faktor za proizvođače čokolade“, kaže Hütz-Adams iz neprofitne organizacije Südwind. Kakao čini samo jedan dio strukture troškova. Na primjer, pločica mliječne čokolade mora sadržavati 30 posto sirovog kakaa, kako je propisano uredbom EU.
Međutim, sve više proizvođača prodaje varijante s jeftinijim sastojcima, u kojima se sadržaj čokolade stalno smanjuje. Zagovornici potrošača strahuju da bi se ovaj trend mogao nastaviti dugoročno – dijelom kako bi se izbjegle fluktuacije cijena sirovina.
Izvor: tagesschau.de
