Njemačka mala i srednja poduzeća
Između reformskog zastoja i carinskog rata
N&P:D.A.
Kako se snalaze srednje velike tvrtke u Njemačkoj, suočavajući se s nepovoljnim lokacijama, konkurentskim pritiskom i nepravilnom američkom carinskom politikom? ARD je nekoliko mjeseci pratio pet tvrtki.
Ožujak 2025. godine otkriva novu vijest: „Objava američkog predsjednika o carinama uzrokuje globalne previranja.“ Andreas Kraut, izvršni direktor proizvođača vaga Bizerba u Balingenu, Švapska, već je preselio dio svoje proizvodnje iz Kine u Srbiju kako bi zaobišao prethodne američke carine protiv Kine. Sada ga one utječu i u Srbiji. „Gotovo je nemoguće planirati unaprijed“, kaže Kraut. I tko zna kada će „Trump, ili tko god drugi, smisliti nešto drugo.“
U međuvremenu, kontejneri se gomilaju u američkim lukama. Neki se čak vraćaju u Njemačku bez carinjenja. Tijekom video sastanka Bizerbinih globalnih lokacija, američki predstavnik iz Richmonda daje ažuriranje. „Barem naš uvoz više ne zadržava carina“, izvještava. „Dijelimo podatke čim možemo.“
U međuvremenu, kontejneri se gomilaju u američkim lukama. Neki se čak vraćaju u Njemačku bez carinjenja. U Waldbrunnu u regiji Odenwald, u glavnoj tvornici dobavljača ambalaže Mosca, izvršna direktorica Simone Mosca bori se s istom krizom. Kod kuće većina zaposlenika radi skraćeno, njemačka ekonomska politika je nejasna, a sada se uz sve to vodi i trgovinski rat. Njezin moto za ustrajnost: “Nemojte pretjerano reagirati; ni panika neće pomoći.” Tiringijski proizvođač porculana Kahla još se teže oporavlja otkako su rastuće cijene plina poremetile njegovo poslovanje. “Ne znamo hoćemo li još uvijek postojati na jesen”, priznaje vlasnik Daniel Jeschonowski, “ali borimo se.”
Prenošenje carina na američke krajnje kupce
Borbeni i frustrirani. U proizvođaču strojeva Greif-Velox u Lübecku, voditeljica kantine miješa tijesto za kolače za godišnji interni sajam. “Ono što Trump radi”, kaže ona s odbijanjem, “ne može se opisati riječima.” Izvršni direktor Sebastian Pohl priznaje: “Trenutno vodimo tvrtku na dnevnoj bazi.” Ali što on vidi? Njegov poslovni partner iz Kalifornije objašnjava: “Moramo prenijeti carine na naše američke krajnje kupce, inače nećemo ništa zaraditi.” Ali ako poskupljujete proizvode, i manje ih prodajete.
Domaćin Pohl trenutno se priprema za putovanje u Japan kako bi počeo regrutirati nove kupce. Greif-Velox gradi neku vrstu robota za punjenje fino zrnate industrijske robe. Uspjeh u Japanu mogao bi ublažiti pritisak na njihovo američko poslovanje. A tu je i obitelj Lucas, vinogradara u Forstu u regiji Falačka, koja se još uvijek oporavlja od Trumpove krajnje prijetnje. „Kad su na naš rizling uvedene carine od 200 posto, svi ovdje su bili jednostavno šokirani“, kaže Christine Lucas. Njezin američki uvoznik odmah je zaustavio sve narudžbe.
Merz pokušava širiti dobro raspoloženje
Pet tvrtki u proljeće. Uz to, minimalne plaće, birokracija i porezno opterećenje opterećuju ih. Kad kancelar u svibnju budi nadu, nadaju se zajedno s njim. “Želim da vi”, izjavio je Friedrich Merz, “osjetite, dragi građani, da se stvari kreću naprijed već ovog ljeta.” Doista, u sljedećim mjesecima, Institut ifo sa sjedištem u Münchenu otkriva znakove nade među tvrtkama. Ali njihove stvarne knjige narudžbi nikada ne sustižu.
Je li Merz bio previše hrabar? Njegova ministrica gospodarstva brani ga u intervjuu. “Potrebna vam je pozitivna vizija, inače nitko neće sudjelovati”, kaže Katherina Reiche. “Optimizam je bio i jest ispravna stvar, jer je naša zemlja sposobna za toliko toga.” Ali što onda nedostaje? “Možda je to jednostavno djelovanje”, odgovara Simone Mosca. “Pravi poticaj koji prolazi.” Jednostavno se može osjetiti nevoljkost ulaganja, kaže ona. Ljudi sami još uvijek čekaju da vide što će se dogoditi. I tako se osjećaju i kupci.
Ljeto. Promjena scene u SAD. Zastave koje oglašavaju otvorena radna mjesta vijore se ispred tvornice Mosca u Pennsylvaniji. Mosca također modernizira cijelu proizvodnu liniju tamo. Je li to zato što je američki predsjednik vršio veći pritisak od Merza? „Svakako je moguće da nas je Donald Trump natjerao da pažljivije razmislimo o tome gdje možemo dati prioritet rastu“, objašnjava Mosca. Ali oni također namjeravaju nastaviti rast na domaćem tržištu.
Nesane noći zahvaljujući trgovinskom ratu
U Richmondu, Virginia, ponovno se susrećemo s Jeffreyjem Robertsom, koji se pridružio Bizerbinom sastanku putem video veze u proljeće. On nam govori koliko ga je trgovinski rat pogodio: “Stalno se sastajem, raspravljam, nudim opcije, a onda se sve opet mijenja, prilagođavam, samo neprospavane noći.” Dok tipka za stojećim stolom, sada trči na traci za trčanje ispod, u tenisicama.
Navečer stiže izvršni direktor Andreas Kraut, prolazeći na putu do sajma. I on je podlegao pritisku američke administracije; čak je i New York Times pisao o tome. “U kontekstu carina”, kaže, “uspjeli smo brže ostvariti ulaganja ovdje.” A što je s Njemačkom? “I kod kuće i u inozemstvu”, kaže Kraut, “mnoge će tvrtke pronaći put natrag do rasta.”
Kako jesensko lišće počinje mijenjati boju, vrijeme je da provjerimo jesu li svjetla još uvijek upaljena u Kahli u Thüringenu. Šporeti su čak i upaljeni. Kako se to dogodilo? „Poslovanje vodimo potpuno drugačije nego prije godina i prepolovili smo potrošnju plina.“ Međutim, još važnija bila je motivacija zaposlenika, koji su se međusobno poticali. Do tada su već bili dobri u svemu, ali ne dovoljno brzo, kaže Jeschonowski. „I shvatili smo da nam nitko izvana ne pomaže.“
Signal da gospodarstvo mora pomoći samo sebi
Dolazi li upravo odavde, gdje smo to najmanje očekivali, najjasnija poruka da i gospodarstvo mora pomoći samo sebi? „Spremnost na preuzimanje rizika često je veća, posebno u malim i srednjim poduzećima“, hvali ministrica Reiche. „Ako država oduzima svaki rizik, guši rast, a i poduzetnički duh koji se oduvijek temeljio na mogućnosti neuspjeha i potrebi ispravljanja kursa.“ Na pitanje o ocjeni za 2025., odgovara: „A C.“ Odnosi li se to i na vladu? „I mi“, tvrdi, „moramo se poboljšati.“
Ostatak je brzo ispričan. Sebastian Pohl pronalazi proizvođača papirnatih vrećica u Japanu koji želi uspostaviti Lübeck metodu pakiranja u Njemačkoj. A u Forst an der Weinstraße, vinarija Lucashof nastavlja dijeliti carinske troškove s američkim uvoznicima kako američki kupci ne bi patili. Berba je skromna po količini, ali dobre kvalitete. „Takav je prirodni put“, kaže Christine Lucas. Sličnu poniznost osjeća i prema službenici koja joj je izdala carinske dokumente nakon što je Trumpova 200-postotna prijetnja odbačena. „Rekla sam joj: ‘Molim vas, kontejner dolazi u dvorište, trebamo papire.’ A onda je ona ljubazno rekla: ‘Deset minuta.’ Pomisliš: ‘Hvala Bogu’, a onda počneš plakati.“
Izvor: tagesschau.de
