Zašto pamtimo snove
N&P:D.A.
Neki ljudi se mogu dobro sjetiti svojih snova nakon buđenja – drugi ne. Studija talijanskih istraživača pokazuje zašto je to slučaj.
Zašto neki ljudi lako pamte svoje snove, a drugi ne? Tim istraživača iz Italije istraživao je ovo pitanje. Njihova studija obuhvatila je više od 200 sudionika u dobi od 18 do 70 godina koji su svakodnevno bilježili svoje snove tijekom 15 dana, dok su im san i kognitivno ponašanje praćeni pomoću nosivih uređaja i psihometrijskih testova.
Interes za snove kao odlučujući faktor
Jedan od glavnih nalaza studije jest da je interes za snove ključni faktor u tome sjeća li se netko što je sanjao.
Hans-Günter Weeß, istraživač spavanja i voditelj interdisciplinarnog centra za spavanje u Pfalzklinikum Klingenmünster, južno od Landaua, potvrđuje da je vjerojatnije da će se netko sjećati svojih snova ako je zainteresiran za svoje snove i provodi više vremena razmišljajući o njima.
Općenito, žene su više zainteresirane za svoje snove nego muškarci. Žene se također općenito bolje sjećaju svojih snova od muškaraca. Prethodne studije jasno pokazuju ovaj učinak spola.
Studija nije pronašla razlike u dobi. Međutim, čini se da godišnja doba imaju određeni utjecaj na prisjećanje snova: Sudionici su se manje mogli prisjetiti svojih snova zimi nego u proljeće ili jesen.
Prisjećanje snova može se trenirati
Weeß objašnjava da se prisjećanje snova može trenirati: “Možete zamisliti pamćenje kao mišić.” Što više trenirate ovaj “mišić prisjećanja snova”, to se bolje možete sjetiti.
Ako netko odmah nakon što se ujutro probudi počne razmišljati o tome što je sanjao prethodne noći, tada će trenirati ovaj mišić prisjećanja snova, kaže istraživač. “Nakon razdoblja od tri, četiri ili pet tjedana, sjetit će se mnogo, mnogo više snova nego prije.” Međutim, to ne znači da možemo poboljšati ili trenirati svoje druge vještine pamćenja pamćenjem snova, kaže istraživač spavanja Weeß.
Prisjećanje snova može pomoći u psihoterapiji
Prisjećanje snova može se koristiti i u psihoterapijske svrhe, jer su snovi povezani s nečijim iskustvima i dobrobiti. “U psihoterapijskom procesu svakako može biti prednost ako se netko sjeća svojih snova.” To također može olakšati pristup nečijim emocijama i njihovu obradu, objašnjava Weeß.
Budući da sadržaj snova često ima veze s onim što je doživljeno prethodnog dana, Weeß objašnjava da snovi potencijalno mogu imati funkciju čišćenja i emocionalne stabilizacije. S druge strane, moguće je da vrlo stresni snovi, poput noćnih mora, mogu negativno utjecati na nečiju dobrobit i emocije sljedećeg dana.
Čak i kod “bijelih snova”, gdje se ne može sjetiti sadržaja sna, emocionalni dojam i dalje može ostati. To može imati pozitivan ili negativan učinak na nečiju dobrobit, posebno emocionalnu dobrobit, u prvim satima budne svijesti.
Zanimljivo je primijetiti da starije osobe imaju više bijelih snova. Međutim, autori studije nisu pronašli povezanost između “bijelih snova” i vizualnog ili verbalnog pamćenja. To sugerira da prisjećanje snova ne ovisi o općim sposobnostima pamćenja.
Da biste zapamtili san, ne smijemo biti ometani.
Umjesto toga, istraživači su otkrili da ljudi češće zaboravljaju svoje snove nakon buđenja ako su skloni tome da im misli brzo lutaju nakon buđenja. To je zato što se informacije u mozgu mogu međusobno ometati. Dakle, ako odmah nakon buđenja razmišljate o stvarima koje nisu povezane sa snom, teže je zapamtiti snove zbog ovog preklapanja.
Hans-Günter Weeß naglašava da je ovo dobro poznati fenomen u istraživanju pamćenja: Ako nešto naučimo, a zatim odmah prijeđemo na druge stvari, vjerojatnije je da ćemo zaboraviti ono što smo naučili. Međutim, ako se ne ometamo drugim sadržajem, možemo se bolje sjetiti onoga što smo naučili.
To je razlog zašto se učenje neposredno prije spavanja smatra pozitivnim učinkom, prema istraživaču: Ako ponavljate vokabular prije spavanja, tada se taj sadržaj može dobro pohraniti: “Više nemam nikakvih smetnji jer nisam zauzet drugim stvarima u životu, što bi onda moglo narušiti formiranje pamćenja”, kaže Weeß.
Kreativni ljudi bolje pamte svoje snove
Sklonost sanjarenju pokazuje još jednu jasnu vezu sa sposobnošću prisjećanja snova u studiji. Sanjarenje se odnosi na proces u kojem pažnja luta s trenutnog zadatka ili misli i nekontrolirano se usmjerava na druge teme. Sanjanje i sanjarenje koriste slične moždane mehanizme i strukture.
Hans-Günter Weeß nudi moguće objašnjenje za to: “Ljudi koji su kreativniji mogu se bolje sjećati snova. Kreativni ljudi također imaju više asocijacija i više lutanja misli.” Dakle, kreativnost bi mogla biti varijabla koja objašnjava bolje prisjećanje snova kada misli lutaju.
Izvor: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/wissen/forschung/erinnerung-an-traeume-100.html
