Iseljavanje Hrvata u Njemačku – EU migracijski val / MIGRACIJA HRVATA 14

                                                             Sažetak

                                Iseljavanje Hrvata u Njemačku – EU migracijski val

(knjiga: Tado Jurić, Iseljavanje Hrvata u Njemačku – EU migracijski val, Školska knjiga, Zagreb 2017. dostupna je od prosinca 2017.)

Čini se da danas postoje dvije Hrvatske, jedna stvorena na hrvatskom etničkom prostoru – Republika Hrvatska, te druga, brojčano podjednako velika,  koju čine Hrvati izvan domovine – iseljena Hrvatska.

Unatoč važnosti fenomena iseljavanja i važnosti koju predstavljaju Hrvati izvan domovine za matičnu domovinu, u  Hrvatskoj je danas vrlo malo stručnih, a još manje znanstvenih radova koji se bave najnovijim analizama migracija  hrvatskih građana u Njemačku.

Istraživanje na kojem se temelji ovaj rad usredotočeno je na dimenzije koje imaju objašnjavajuću vrijednost, a provedeno je metodom ankete,  online-ankete i posredstvom osobnog intervjua tijekom 2017., na uzorku od 1200 ispitanika u Njemačkoj starijih od osamnaest godina. Uzorak je sakupljen putem mreže hrvatske nastave u Njemačkoj, mreže hrvatskih katoličkih misija i Facebook grupe Idemo u svijet-Njemačka[1]. Osnovni problem s istraživanjem aktualnih migracija Hrvata u Njemačku je da nitko ne zna koja je struktura populacije koja je iselila pa je samim time nemoguće imati i reprezentativan uzorak. Sve dostupne relevantne procjene polaze od toga da je od ulaska Hrvatske u EU iselilo 200.000 hrvatskih građana, pa je uzorak od 1.200 ispitanika, što se tiče kriterija brojnosti, referentan uzorak. Kako u ovoj fazi istraživanja zbog navedenih ograničenja nitko ne može imati reprezentativan uzorak, ovaj uzorak je uvjetno rečeno prigodan. Ipak, u korist istraživanja ide brojnost uzorka i homogenost populacije jer što je uzorak veći, imamo više pouzdanja da je reprezentativan, a  što je populacija homogenija (većina iseljenih su mladi od 25 do 40 godina), imamo više pouzdanja u reprezentativnost uzorka određene veličine.

Glavni i osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi motivaciju Hrvata za iseljavanjem u Njemačku. Provedeno istraživanje pokazuje čitav niz neočekivanih rezultata, uz neke očekivane. Većina iznesenih podataka ne potvrđuje procjenu migracija rađenih u Hrvatskoj proteklih 15 godina.  Među očekivanima rezultatima je činjenica da su zajednički nazivnik razloga za migriranje većine Hrvata želja za sociopolitičkom i ekonomskom sigurnošću, a koju je većina pronašla u Njemačkoj kao percipiranoj državi blagostanja. Uz ovo dolazi i snaga potisnih ekonomskih činilaca, u smislu nižih plaća u Hrvatskoj u usporedbi s Njemačkom. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija su pri vrhu društvenih motiva koji su pridonijeli iseljavanju – što je također bilo za pretpostaviti. Međutim, ovo istraživanje pokazuje da su danas visokoobrazovani, zaposlene osobe i osobe u braku znatno skloniji migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. Tzv. „subjektivni motivi“ također nisu zanemarivi jer veliki broj iseljenika očekuje subjektivne dobiti od seljenja i motivira ih želja da dožive i upoznaju nešto novo ili da se usavrše u vlastitoj profesiji.

Prema prikupljenim podacima možemo vidjeti da su danas migriranju sklonije žene nego muškarci (prije je trend bio obrnut). Najveću sklonost migriranju iskazuju osobe u dobi između 25 i 40 godina. Kao što je već napomenuto, većina iseljenih su zaposlene osobe, koje najčešće imaju završenu srednju školu (60,7%), dok je udio visokoobrazovanih 37,8%. Time je udio visokoobrazovanih osoba u iseljeničkom kontingentu protekle tri godine za 12% veći nego u domovini u dobnoj skupini od 25 do 40 godina.[2] S obzirom na regionalnu pripadnost ispitanika, najveću sklonost migriranju iskazuju ispitanici s područja Zagreba i središnje Hrvatske te Slavonije i Baranje (60% svih iseljenih je iz ovih regija).

Istraživanje nadalje pokazuje da je dominanto obilježje ovoga iseljeničkoga vala iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku bio rijedak slučaj. Posebno je zanimljivo pogledati rezultate ocjene zadovoljstva svojim „novim životom“ u Njemačkoj, prema kojima je čak 79 % ispitanika zadovoljno, a svega tri posto nezadovoljno, što potvrđuje i kontrolno pitanje, prema kojemu 88,5 posto iseljenika nije požalilo što je odselilo u Njemačku. Nadalje vidimo da je 73 posto hrvatskih građana zadovoljno svojom plaćom u Njemačkoj, dok samo pet posto nije zadovoljno. Čak je i po pitanju smještaja, koje se najčešće spominje kao najspornija stavka života u Njemačkoj, velika većina zadovoljna – 69%, dok je svega 7,2 % nezadovoljno svojim smještajem.

Što se tiče pitanja povratka ili ostanka, većina se sve do mirovine odlučuje za ostanak u Njemačkoj (85 %) te se čini da će znatan broj prakticirati bilokalizam i bifokalnost.

Po svemu sudeći neće doći do znatnih „potresa“ nacionalnog identiteta i „odnarodnjavanja“ jer većina, 65 posto ispitanika, smatra njegovanje domovinske baštine (kulture, jezika, tradicije) u iseljeništvu bitnim i spremno se aktivirati u tom pogledu. No, to je uvijek tako u prvoj generaciji iseljenika.

Set pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuje da se većina osjeća „generalno bolje“ nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija (kao što se inače u hrvatskom diskursu o migrantima često tvrdi), te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnom i objektivnom smislu, nego što gubi u domovini. Čak polovica ( 50,4 posto) novoiseljenih Hrvata ima negativan osobni stav prema Hrvatskoj, a samo 15 posto razmišlja o povratku  u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom periodu, a 45% bi se eventualno moglo vratiti samo kada budu u mirovini. Za 40% ispitanika povratak ne dolazi ni u kojem slučaju u obzir.

Istraživanje pokazuje i da teza kako hrvatski iseljenici rade napornije u Njemačkoj nego u domovini ne stoji, kao i široko rasprostranjena predrasuda da se hrvatski iseljenici u Njemačkoj osjećaju otuđeno te da imaju izrazit osjećaj da su stranci. Zanimljivo je vidjeti i da jedan veliki postotak novoiseljenih Hrvata počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom.

[1] Ovom prilikom zahvaljujemo osnivaču grupe g. Dominku Andrinu.

[2] Prosjek u visokoobrazovanih osoba u Republici Hrvatskoj u dobnoj skupini od 25 do 40 godina je 25%. Vidi: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Popis stanovništva 2011,  Zagreb 2016.

Primjeri grafova i njihove interpretacije

(u radu su interpretirana 45 grafa, uzorak 1200 ispitanika)

 

Grafikon 5. U kojoj regiji ste živjeli neposredno prije preseljenja u Njemačku?


S obzirom na regionalnu pripadnost ispitanika, najveću sklonost migriranju iskazuju ispitanici s područja Zagreba i središnje Hrvatske te Slavonije i Baranje (60% svih iseljenih je iz ovih regija).

 

 

Grafikon 8. Radni status prije iseljenja

 

 

Vidimo da su danas zaposlene osobe sklonije migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. Veliki broj iseljenih radnika motivira i želja da se usavrše u vlastitoj profesiji, odnosno nemogućnost napredovanja u vlastitoj struci u domovini, što će biti prikazano u rezultatima istraživanja u nastavku rada.

 

Grafikon 12. Vrijednosni sustav

Ovdje je vrlo važna  činjenica da je najveći broj ispitanika izabrao opciju koja govori o sigurnosti i političkoj i pravnoj stabilnosti imigracijske zemlje. Ova je vrijednost uvjerljivo najvažnija hrvatskim iseljenicima. Velik broj iseljenika očigledno cijeni i traži sigurnost i stabilnost države blagostanja kakva je Njemačka.

Grafikon 32. U Njemačkoj se osjećam …

Set pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuje da se većina osjeća „generalno bolje“ nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija (kao što se inače u hrvatskom diskursu o migrantima često tvrdi), te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnom i objektivnom smislu, nego što gubi u domovini.

Vidimo i da teza da hrvatski iseljenici rade napornije u Njemačkoj ne stoji, a i široko rasprostranjena predrasuda da se hrvatski iseljenici u Njemačkoj osjećaju otuđeno te da imaju izrazit osjećaj da su stranci ne stoji. Zanimljivo je vidjeti i da jedan veliki broj počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom. A posebno iznenađuje da se velika većina osjeća bolje u Njemačkoj nego u domovini.

 

 

 

 

 

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert.