Rezultati istraživanja / MIGRACIJA HRVATA 24

Iseljavanje hrvata u njemačku – EU MIGRACIJSKI VAL

 

Rezultati istraživanja

Provedeno istraživanje temelji se na uzorku od 1200 ispitanika iseljenih u Njemačku u protekle tri godine. Pri analizi podataka polazimo od pretpostavke  da je od ulaska Hrvatske u EU iselilo između 200 i 250 tisuća hrvatskih građana (prema navodima Saveznog ureda za migracije SR Njemačke i Statističkog ureda SR Njemačke). Prema tome je ovaj uzorak reprezentativan. Istraživanje je nekomercijalnog tipa i iza njega ne stoji nikakva  politička stranka, udruga i sl. , a proveo  ga je doc. dr. sc. Tado Jurić.

 

Link za nastavak istraživanja (molimo dijelite dalje):

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfsc_YF19l6cVjKcZiiIfIldgiAV8MODjvIEgOEkOU6k7r_5w/viewform?c=0&w=1

Molimo rangirajte koji su čimbenici najviše utjecali na Vaš odlazak iz zemlje?

Najveći broj iseljenika kao razloge migracije naveo je bolje ekonomske okolnosti u inozemstvu, ali ne i nezaposlenost u domovini.

Većina navodi  bolje uvjete rada kao jedan od najvažnijih razloga za migraciju. Iz ovog grafikona je vidljivo da i društveno-politički motivi  igraju bitnu ulogu pri migraciji.

 

Bilo je za pretpostaviti da su pravna i ekonomska nesigurnost, nemoral političkih elita, i korupcija pridonijeli iseljavanju. Ali da iseljavaju pretežito zaposlene osobe, nismo očekivali. Također nas je iznenadilo da su mnogima bili bitni tzv. „subjektivni motivi“. Mnoge motivira želja da dožive i upoznaju nešto novo ili da se usavrše u vlastitoj profesiji, što im u domovini nije omogućeno.

 

Istraživanje dokazuje da su danas visokoobrazovani i osobe u braku znatno skloniji migriranju.

Čini se da se iselilo više žena nego muškaraca. Posebno je za naglasiti da su to žene u fertilnoj dobi, koje su nositeljice biološke obnove populacije. Najveću sklonost migriranju iskazuju osobe u dobi između 25 i 45 godina. Kao što je već napomenuto, većina iseljenih su zaposlene osobe, koje najčešće imaju završenu srednju školu (60,7%), dok je udio visokoobrazovanih 37,8%. Time je udio visokoobrazovanih osoba u ovome iseljeničkom valu za 12% veći nego u domovini u dobnoj skupini od 25 do 40 godina.

 

S obzirom na regionalnu pripadnost ispitanika, najveću sklonost migriranju iskazuju ispitanici s područja Zagreba i središnje Hrvatske te Slavonije i Baranje.

Državni zavod za statistiku  potvrđuje naše istraživanje, prema kojemu je po broju odseljenih osoba iz Republike Hrvatske u inozemstvo na prvome mjestu Grad Zagreb s 13,4% od ukupnog broja odseljenih, slijede Osječko-baranjska županija s 10,0% i Zagrebačka županija s 8,0%.  Prema iseljavanju po županijama u 2015., po ukupnom broju iseljenih prednjače Grad Zagreb (5046), Primorsko-goranska (2549), Zagrebačka (2276), Osječko-baranjska (2212) te Splitsko-dalmatinska županija (2155).

Izvor: Državni zavod za statistiku  (2016.) Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2016., Zagreb 2016, https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2017/07-01-02_01_2017.htm (12.11.2017)

Ovdje je vrlo važna  činjenica da je najveći broj ispitanika izabrao opciju koja govori o sigurnosti i političkoj i pravnoj stabilnosti imigracijske zemlje. Ova je vrijednost uvjerljivo najvažnija hrvatskim iseljenicima.

 Koliko ste zadovoljni svojim životom u Njemačkoj (uzevši sve aspekte života u obzir)?

Posebno je zanimljivo pogledati rezultate ocjene zadovoljstva „novim životom“ u Njemačkoj, prema kojima je čak 79 % ispitanika zadovoljno, a svega 3 % nezadovoljno. To potvrđuje i kontrolno pitanje, prema kojemu 88,5 % iseljenika nije požalilo što je odselilo u Njemačku. Nadalje vidimo da je 73 % hrvatskih građana zadovoljno svojom plaćom u Njemačkoj, dok samo 5 % nije zadovoljno. Čak je i po pitanju smještaja, koje se najčešće spominje kao najspornija stavka života u Njemačkoj, velika većina zadovoljna – 69%, dok je svega 7,2 % nezadovoljno svojim smještajem.

 

Što se tiče pitanja povratka ili ostanka, većina se sve do mirovine odlučuje za ostanak u Njemačkoj (85 %). Samo 15 posto razmišlja o povratku  u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom periodu, a 45% bi se eventualno moglo vratiti samo kada budu u mirovini. Za 40% ispitanika povratak ne dolazi ni u kojem slučaju u obzir.

 

Po svemu sudeći neće doći do znatnih „potresa“ nacionalnog identiteta i „odnarodnjavanja“. Jer većina, 65 % ispitanika, smatra njegovanje domovinske baštine (kulture, jezika, tradicije) u iseljeništvu bitnim i spremno se aktivirati u tom pogledu. No, znamo da je to tako uvijek u prvoj generaciji iseljenika.

 

Udio Hrvata iz BiH u EU migracijskom valu u Njemačku

 

Upravo je jedna od pretpostavki ovog rada kako je veliki dio iseljenih građana Hrvatske porijeklom iz BiH. Pretpostavka je da se oni po završetku rata nisu mogli vratiti u svoj zavičaj, te da su zbog toga najčešće izabrali Hrvatsku za daljnji život. Upravo su Hrvati iz BiH najčešće već imali iskustvo migracije u Njemačku tijekom Domovinskog rata pa su se u ovome valu „najlakše“ i odlučili za ponovnu migraciju.

Za naglasiti je da trošak integracije  Hrvata iz BiH Hrvatsku nije koštao ništa. Njemačka literatura nam kazuje da trošak integracije stranca iz neke druge kulture košta znatno više nego financiranje bilo kojeg programa i oblika zapošljavanja ili samozapošljavanja domicilnog stanovništva.Tako smo sa svakim iseljenim Hrvatom izgubili ne samo novac uložen u njegovo obrazovanje nego i dobili visok trošak integracije osobe koja će doći na njegovo mjesto.

Sudeći prema dobivenim podacima 1/3 svih iseljenih Hrvata je porijeklom iz BiH.

Najveću sklonost migriranju iskazuju osobe u dobi između 25 i 40 godina, dakle najproduktivniji dio društva. Na uzorku od 1200 ispitanika oni čine 58,33%. Isto potvrđuju i podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, prema kojima je najveći broj odseljenih u inozemstvo bio u dobi od 20 do 39 godina (46,7%).

 

Izvor: Državni zavod za statistiku  (2016.) Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2016., Zagreb 2016, https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2017/07-01-02_01_2017.htm (12.11.2017)

Istraživanje pokazuje da je dominanto obilježje ovoga iseljeničkoga vala iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku bio rijedak slučaj.  52,4% ispitanika migriralo zajedno s obitelji, samo 20% ispitanika navodi da je partner ostao u domovini, a 20,4 %  da su djeca ostala u domovini.

Jeste li migrirali sami ili sa obitelji?

Osobe u braku su danas sklonije migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. I prema ovome grafu vidimo da je dominanto obilježje ovoga iseljeničkoga vala iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku  bio rijedak slučaj.

52,4% ispitanika navodi da je migriralo zajedno s obitelji.

Ocijenite molimo koliko ste zadovoljni svojom plaćom (ukupnom zaradom) u Njemačkoj.

Većina ispitanika, 47%, je u domovini imala primanja do 500 eura neto te prema tome bila ispodprosječno plaćena. Stoga ne iznenađuje podatak da je većina iseljenih Hrvata u Njemačkoj, njih 73,1%, zadovoljna svojom plaćom – ako polazimo od toga da je realna prosječna plaća u Njemačkoj 1542 eura .

(Prema navodima Saveznog ureda za statistiku prosječna neto plaća u Njemačkoj je 2015. godine iznosila 1850 eura, a u Hrvatskoj 6.025 kuna = 802 EUR.)

Vidimo da su danas zaposlene osobe sklonije migriranju. Veliki broj iseljenih radnika motivira i želja da se usavrše u vlastitoj profesiji, odnosno nemogućnost napredovanja u vlastitoj struci u domovini. Mnogi navode da im je dosta ovisiti o pripadnosti nekoj interesnoj skupini kako bi uspjeli zadržati posao.

Nezaposlenost, tj. nemogućnost pronalaska ikakvog posla u Hrvatskoj kao važan razlog za potencijalnu migraciju navelo je 47,50 % ispitanika ukupnoga migracijskog kontingenta.

Set pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuje da se većina osjeća „generalno bolje“ nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija (kao što se inače u hrvatskom diskursu o migrantima često tvrdi), te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnom i objektivnom smislu, nego što gubi u domovini.

Vidimo i da teza da hrvatski iseljenici rade napornije u Njemačkoj ne stoji, a i široko rasprostranjena predrasuda da se hrvatski iseljenici u Njemačkoj osjećaju otuđeno te da imaju izrazit osjećaj da su stranci ne stoji. Zanimljivo je vidjeti i da jedan veliki broj počinje doživljavati Njemačku svojom domovinom. A posebno iznenađuje da se velika većina osjeća bolje u Njemačkoj nego u domovini.

Međutim, istina je i da ne uspiju svi stvoriti novi zadovoljavajući život u Njemačkoj. Za mnoge se migracija pokazala životnim razočaranjem. Ipak, oni su  su u Njemačkoj spremni na patnju – na znatno više odricanja i trpljenja nego u domovini, zato što vjeruju da će im se taj trud isplatiti. U Hrvatskoj naprosto ne vjeruju da se više vrijedi truditi, odnosno nemaju više povjerenje u dobar ishod razvoja zemlje.

 

Migracija ne mora nužno značiti gubitak. Migracija može uključiti višestruka boravišta odnosno cirkulaciju među njima i istodobni život u dva ili više nacionalnih društava. Istraživanje pokazuje da će jedan dio hrvatskih migranata svjesno (13 %) ili nesvjesno također izabrati model života na dvije lokacije. Što je danas uslijed opće komunikacijske premreženosti i izvrsne cestovne povezanost između Njemačke i Hrvatske moguće. Iseljenici mogu osjećati jednaku identifikaciju s prostorom u kojem fizički žive i s prostorom koji su napustili. Problem iseljavanja se tako ne mora nužno doživjeti kao trajan ekonomski i socijalni gubitak za državu.

Ističu se želja za sigurnošću, kako ekonomskom tako i političko-pravnom te nepovjerenje u pravosuđe i institucije te generalno nepovjerenje u dobar ishod razvoja zemlje i društva.

 

Razmišljate li o povratku u Hrvatsku ili BiH?

Za sada vidimo da samo 15% novo iseljenih Hrvata razmišlja o povratku u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom periodu, a 45% bi se eventualno moglo vratiti samo kada budu u mirovini. Za 40% ispitanika povratak ne dolazi ni u kojem slučaju u obzir.

Kakav je Vaš osobni stav (općenito) prema Hrvatskoj?

Prema rezultatima na prvim mjestima rang liste odgovornosti našli su se nesposobni političari, neučinkovito pravosuđe i ratni profiteri.

 

Ako bi trebali sumirati istraživanje i izjave ispitanika, sažetak bi bio sljedeći: 

 

– Demografska problematika postaje po svemu sudeći ključno nacionalno i sigurnosno pitanje Hrvata kao naroda. Na djelu je destrukcija svih sustava koji čine jednu državu (obrazovnog, mirovinskog, zdravstvenog, sigurnosnog i financijskog sustava) i hrvatskog bića u konačnici.

– U BiH svjedočimo vrlo vjerojatno povijesnom odlasku Hrvata s tih prostora nakon kojeg povratka više nema, a koji je dobrim dijelom uvjetovan političkom situacijom u zemlji.

– Većina Hrvata je zapravo nezadovoljna društvenim sustavom vrijednosti u nekom dubljem smislu. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupciju su pri vrhu čimbenika koji su prema našim iseljenicima doveli do sadašnje situacije u zemlji. Iseljenici naprosto nemaju više vjeru u domovinu i politiku, ali danas za razliku od prijašnjih vremena imaju alternativu. Stoga iseljavaju i vjeruju da će im i njihovoj djeci svugdje drugdje biti bolje. Dosadašnje istraživanje pokazuje da ljudi traže jedan uređen sustav u kojem se život odvija na normalan način – svima je dosta jurnjave za vezom i poznanstvima povodom svakog životnog problema, neizvjesnosti i straha od budućnosti  i od potplaćenosti i poniženja.

– Vidimo da mladi Hrvati ne odlaze radi novca, odnosno da bi se obogatili, većina ne iseljava zbog nezaposlenosti već zato što ne vjeruju u budućnost zemlje i društva kojem pripadaju. Mladi svjedoče da im se kroz cijeli ovaj period tranzicije slala zapravo poruka da su države u cijeloj regiji nastale da ih se pokrade, da se izvrši preraspodjela bogatstva, a da je njihova uloga da održavaju sada te nepravedne sustave.

Mladi uočavaju da tranzicija predugo traje, gotovo cijeli ljudski vijek, te da u tom projektu zapravo više ne želi sudjelovati – izgubili su svaku nadu i strpljenje.

– U isto vrijeme Hrvati su idealna radna snaga za potrebe njemačkog gospodarstava jer su svojom obrazovnom razinom i načinom života već i prije dolaska u Njemačku prilagođeni potrebama njemačkog društva i tržišta rada. Integracija Hrvata u Njemačku košta znatno manje od useljenika iz arapskih zemalja.

– I dok Njemačka po svemu sudeći ima plan godišnje dohvatiti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine više od 200.000 osoba (kako što je slučaj s Rumunjskom i Poljskom) te vjerojatno u nizu od nekoliko godina i isprazniti radnu snagu s ovih prostora, Hrvatska nema nikakav plan ili strategiju niti zna što želi. Mi svi zajedno naprosto promatramo kako se cijeli prostor Hrvatske i BiH prazni svjesno i planirano.

 

Izvor: Tado Jurić: Iseljavanje Hrvata u Njemačku – EU migracijski val, Zagreb, 2018. (u tisku)

 

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert.