Ausbildung – strukovna obuka / AUSBILDUNG 1

Davno sam obećao ovaj članak o Ausbildungu.

Nadam se da će vam pomoći u budućim odlukama. Ausbildung nije samo izlazna karta za većinu ljudi iz država koje ne spadaju u EU, nego on predstavlja i jednu jako važnu životnu odluku.

Mnogo vas kao da ne shvaća da završetkom Ausbildunga, to postaje vaša profesija, a samim tim i vaša svakodnevica koja će uvelike da vam definira kvalitetu i način života.

Deficitarna zanimanja u Njemačkoj, postaju meta ljudi koji preko Ausbildunga dobiju zeleno svjetlo za nastavak života van Balkana A naša neinformiranost postane ujedno i kamen spoticanja koji kasnije prouzrokuje težak emotivni period prožet nostalgijom i preispitivanjem odluka. U nastavku želim iznijeti svoje mišljenje o jednom zanimanju koje je izuzetno privlačno populaciji sa Balkana. Zašto? “Zato što je traženo, te se viza dobije bez problema.” Stavio sam pod navode ono što najčešće čujem kao odgovor zašto je netko upisao baš taj Ausbildung. Naravno pogađate, u pitanju je Altenpfleger/rin.

Još jednom želim napomenuti da je ovo MOJE mišljenje, te da se ne mora nužno poklapati sa mišljenjem onoga koji čita. Zašto se kajem? Zašto mi se ne sviđa moj odabir? Pa me čini s vremena na vrijeme nezadovoljnim, usudim se kazati i pomalo deprimiranim. Ali i mnogo jačeg stava da je vrijeme da upišem novi Ausbildung i sredim život, ali ovaj puta pametnije. Po meni ima mnogo razloga a najvažniji je onaj koji utiče direktno na kvalitet života, a to je radno vrijeme i obim posla.

Morate da znate da dom radi 24 sata. Svaki državnik, praznik pokrajine ili vaš osobni praznik ne znači da ćete automatski imati slobodno. Za vas porodične ljude to znači da dok su vam djeca kod kuće ili imate priliku da radite nešto s njima, vi morate, vrlo vjerojatno na posao. Tri smjene, pa kako vas zadesi. U nekim domovima možete dobiti ugovor na jednu smjenu, ali morate onda biti izuzetno “posebni”, a da ne pričam kako ćete onda imati loš odnos sa kolegama i to s razlogom.

Dalje, ako je netko bolestan a vi odmarate, zovu vas jer slobodan dan nije isto što i godišnji odmor, što znači da imaju pravo da vam traže da dođete na posao. Neću uplitati Zakon u svoj post jer se 95% ljudi ( sa područja Balkana) ne usudi koristiti Zakon zato što ga ne poznaju dovoljno. Hoćete li vi imati dobar razlog da odbijete doći na posao i kako će to dalje da se odrazi na vašu poziciju u timu, vidjet ćete. Ja sam vidio čudno ponašanje prema kolegici koja je čak i Njemica, te je djevojka dala otkaz.

Sljedeće i ono najbitnije, prekovremeni sati. Ukoliko imate prekovremene sate imate dvije opcije na papiru: da dobijete novac ili slobodno. Međutim u praksi je to nešto drugačije, naravno. Znajući potražnju u domovima, a ovo je iskustvo drugih kolega iz domova, šansa da dobijete slobodno za dodatne sate rada su vam zaista male. Dakle dobit ćete novac. E sad, puno vas će reći “pa kud ćeš bolje”. Ovdje ću ja samo napisati jedno jako osobno mišljenje. Ja sam hedonista, nisam tipičan balkanac koji umire za novcem. Meni je važnije da ja proživim život što je kvalitetnije moguće. Ne trčim za novcem i ne želim da mi život prolazi kao u pjesmi “kuća- poso- poso kuća.”

Ono što meni osobno još smeta jeste činjenica da je to zadnja životna stepenica ljudi koji borave u domu. Znači svaki dan čekate da li će neko umrijeti, jer ne možete očekivati ništa novo. No dobro, to ima veze od osobe do osobe pa neću previše uplitati emocije u post. Ovi razlozi koje sam gore naveo su meni bili dovoljna motivacija da krenem u borbu za boljim životom. Novi Ausbildung koji će mi donijeti i novac, ali i svaki vikend slobodan, koji mogu bez problema planirati jer vikendom ipak treba odmarati.

Vama koji se želite po svaku cijenu maknuti savjetujem da se raspitate, te napravite vlastito malo istraživanje o mogućnostima. Ima i drugih deficitarnih zanimanja. Probajte, jer shvatite da je Ausbildung budućnost a ne samo trenutna mogućnost da pobjegnete sa Balkana. Nema ništa gore nego kad radite posao koji ne volite. Nit ima života kako treba, nit sreće, a i nostalgija tada udara još žešće. Osobno smatram da je nostalgija produkt nezadovoljstva trenutnim životom, a ono je najčešće uzrokovano lošim poslom, jer ipak u Njemačkoj se radi. Nadam se da će vam moje iskustvo pomoći da sagledate bolje svoje opcije. Dobra odluka je bitna kao i istrajnost u svemu. A ja vam želim puno uspjeha i osobne satisfakcije.

Lijep pozdrav

D. P. Eden

PS: Post je potpisan pseudonimom iz razloga što gradim svoje vlastito ime u književnom svijetu, stoga se trudim što više koristiti pseudonim u svrhu prepoznatljivosti.
Čisto zbog Balkanskog mentaliteta da ne bude komentara kako se “foliram”, jer se ipak radi o poslu.

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert.