Willkommen Njemačka

Willkommen Njemačka

N: M.F.

Spakovah kofer, kupih kartu u jednom smjeru i napustih grad u kojem sam živjela 32 godine. Da li sam postupila ispravno ili ne, svakodnevno sam se pitala. Vagala sam pozitivne i negativne stvari , razmišljala,  analizirala i uvijek došla do zaključka da to jeste ispravna odluka i da zaslužujem život . Život u kojem mogu da vidim, osjetim i ostvarim svoju budućnost.

Olakšavajuća činjenica je bila ta što sam suočavanje sa novim izazovima, preprekama, upoznavanjem terena, pravila, zakona prolazila zajedno sa svojim momkom, a današnjim mužem. Prva dva mjeseca živjeli smo u motelu  kod super ljubaznih ljudi. Ona je bila njemica a njen muž amerikanac, pa nam sporazumjevanje sa njima nije bio problem s tim da smo znali engleski jezik. Također, u tom krugu gdje se motel nalazio, upoznali smo i bračni par iz  BiH koji nam je izašao u susret na svim mogućim poljima.  Nekako smo od samog starta imali podršku nepoznatih ljudi ali i veliku sreću. Život u motelu nije baš bio the best ali se dalo izgurati. Živjelo se na brzoj hrani, sendvićima, donerima, salatama jer nismo imali kuhinju a ni mogućnost da sebi pravimo jela. Prva neka veća investicija je bila kupovina kuhala i dvije šolje za kafu. I danas dan ih čuvam i iz njih pijemo kao podsjetnih na teži početak ali sa puno pozitivne energije i intuzijazma.  Ubrzo smo pronašli stan, ali i tu smo imali sreće. Vlasnica tog stana poznavala je šefa od mog muža pa je na osnovu njega nama stan i izdala. E sad, dolazi drugi problem, plaćanje kaucije od 1.650 eura plus renta za taj mjesec. Taj iznos nismo imali a do kredita malo se moralo pričekati. No, izlazi nam u susret gazdarica motela u kojem smo bili i sama nudi da plati to za nas a mi joj vratimo od kredita kad dobijemo. Iskreno, nisam mogla vjerovati da će neki stranac nama da pomogne, s obzirom da smo tu kratak period a i ne poznajemo se. Sve prepreke i problemi koji su se desili u međuvremenu nisu nas sputavali . Mislili smo pozitivno i vjerovali da ćemo ostvarivati naše ciljeve jedan po jedan.

Moram da kažem da dolaskom u Njemaćku nisu izbrisani problemi. Njih još uvijek ima ali nekako se rješavaju drugačije bez velikog stresa. Možda jer su zakoni naklonjeni svim ljudima, svi imamo ista prava i ne vidim u velikoj količini zapošljavanja po vezama, odlazak kod doktora preko reda, završavanje ispita i fakulteta novcema  a ne znanjem. Ljudska vrijednost postoji. Vjerujem da i ovdje nije sve idealno ali i ne mora da bude. Kad vidim da je plata redovna, kad sa jednom platom redovno isplačujemo sve troškove koje mjesečno imamo i da neke stvari sebi možemo priuštiti, onda te nedostatke i ne vidim.

Dvije godine su prošle kako imam boravišnu adresu u Njemačkoj. Sretna sam i zadovoljna. Bilo je raznih situacija kad se plakalo, smijalo, radovalo, tugovalo. Ponosna sam na mnogo toga . Ponosna sam jer smo našim rukama opremili stan, uplatili moju školu jezika, plaćali mjesečne karte, kupili auto, plaćamo redovno sve račune, ugostimo naše porodice i prijatelje, imamo da jedemo, pijemo, imamo život sa usponima i padovima ali opet sretan i bezbjedan život koji nam omogućava da planiramo budućnost a živimo sadašnjost.

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert.