Presuda o privremenom poslu (Leiharbeit)
Nije uvijek jednaka plaća za jednak rad
Privremeni radnici obično su manje plaćeni od redovnih zaposlenika.
U prosjeku je to 600 eura manje mjesečno.
Manje novca za isti rad – tome nema pravne zamjerke, presudio je Savezni radni sud.
Za više od 800.000 privremeno zaposlenih u Njemačkoj presuda Saveznog suda za rad nije dobra vijest. Budući da je sud odlučio: Od takozvanog načela “jednake plaće”, da jednaka plaća mora biti plaćena za jednak rad, može se napraviti iznimka u privremenom radu.
9 eura po satu umjesto 13 eura
Sudski postupak je pokrenila privremena radnica (Leiharbeiterin) iz Bavarske koja je nekoliko mjeseci 2017. radila za modnu tvrtku H&M. Osvrnula se da je sa satnicom od oko 9 eura zarađivala oko trećinu manje od stalnih zaposlenica koji su primali više od 13 eura.
Zajedno s pravnom zaštitom DGB-a prošla je instance i tražila tu razliku plaće. Ali bez uspjeha. Dakle, ona ne dobiva razliku veću od četiri eura po satu.
Niže plaće moraju biti regulirane kolektivnim ugovorom
Savezni radni sud objavio je danas da se može odstupiti od načela jednake plaće za jednak rad u privremenom radu. I to kad se ta niža plaća regulira kolektivnim ugovorom. Rupa u europskom zakonu, koju Njemačka koristi, to omogućuje: U načelu vrijedi “jednaka plaća”. Kad agencije za privremeno zapošljavanje sklope kolektivne ugovore sa sindikatima, ipak mogu biti manje plaćene.
To je praksa u Njemačkoj već godinama. S tim da kolektivni ugovor nigdje nije tako visok kao u radu na određeno vrijeme – iznosi 98 posto. Nije ni čudo, jer samo tim kolektivnim ugovorima agencijama za privremeni rad omogućeno je manje plaće zaposlenika. Bez kolektivnih ugovora “jednake plaće” bi vrijedile od prvog dana rada. Presuda ECJ-a zbog izostanka
Saveznom radnom sudu se nema što prigovoriti. Prilikom donošenja odluke suci su morali uzeti u obzir presudu Europskog suda pravde. Slučaj je imao na stolu u prosincu prošle godine jer ga je podnio Savezni radni sud.
Tada je ECJ rekao da privremeni i stalni zaposlenici moraju biti jednako zaštićeni. Privremeni zaposlenici mogu biti manje plaćeni. Ako je tako, to im mora biti kompenzirano – primjerice, znatno više godišnjeg odmora.
Vrijeme između radnih zadataka također se plaća
Savezni radni sud sada je morao razjasniti što to znači za njemački zakon. Tužitelj i DGB pravna zaštita inzistirali su na tome da u kolektivnim ugovorima nije predviđena naknada za nižu plaću.
Suci su se ipak složili. No ravnotežu su vidjeli negdje drugdje, odnosno u zakonu. Za razliku od ostalih zemalja EU-a, privremeni radnici u Njemačkoj su plaćeni u vremenu između dva radna zadatka, odnosno čak i kada su slobodni. To je propisano zakonom. Sa stajališta Saveznog suda za rad, ovo plaćanje nadoknađuje niže plaće tijekom neradnog vremena.
Odvjetnik tužitelja Rudolf Buschmann priznao je da se nadao višem nakon presude ECJ-a. “To je poraz, pričekajmo i vidimo što to ukupno znači”, rekao je Buschmann. Nije mogao razumjeti argument Saveznog suda za rad. Uostalom, i redovni zaposlenici dobivaju plaću kad se nema što raditi.
Sindikati u teškoj ulozi
Odluka, koliko je jasno, ima učinak izvan pojedinačnog slučaja. Ostali privremeni radnici sada bi trebali imati jednako loše šanse tražiti veću plaću.
Poslodavci su bili zadovoljni. Žele nastaviti sklapati kolektivne ugovore, objasnio je Martin Dreyer iz interesne skupine njemačkih agencija za privremeno zapošljavanje IGZ.
Sindikati su sada u teškoj ulozi. Morali su se pomiriti s pitanjem suca Saveznog suda za rad Rüdigera Lincka zašto uopće potpisuju kolektivne ugovore koji su uopće omogućili niže plaće. Bez kolektivnih ugovora na kraju bi vrijedile “jednake plaće”.
Odgovora nije bilo. Iz sindikata danas nije bilo reakcija na presudu. Trenutno ste u kolektivnim pregovorima s agencijama za privremeno zapošljavanje. Prije svega, riječ je o inflacijskoj premiji za privremene radnike koji ne žele plaćati agenciji za privremeni rad. Ne izgleda kao da preispituju kolektivno pregovaranje.
Izvor: tagesschau.de