Savezni radni sud
Zaposlenici su dužni dostaviti dokaz o prekovremenom radu (Überstunden)
Da bi im se isplatio prekovremeni rad,
zaposlenici će ipak morati dokazati koliko su prekovremeni iznosili –
te da ih je poslodavac naredio ili odobrio.
Tako je odlučio Savezni radni sud.
Nade radnika u pojednostavljeni način naplate prekovremenog rada su izjalovile. U značajnoj odluci, Savezni radni sud u Erfurtu presudio je da će zaposlenici koji imaju pravo na naknadu i dalje morati dokazivati broj odrađenih prekovremenih sati i moraju nastaviti pokazivati da je broj prekovremenih sati bio naređen, toleriran ili barem naknadno odobren od strane poslodavca. Sud je presudio da sustav evidentiranja radnog vremena koji ne uzima u obzir pauze nije dovoljan kao jedini dokaz o prekovremenom radu. Nema promjena zbog presude ECJ-a o vremenskom satu
Ovom prekretničkom presudom Savezni radni sud jasno je dao do znanja da takozvana presuda Europskog suda pravde (ECJ) u slučaju “sata za mjernje radnog remena” iz 2019. ne mijenja ništa u načelima razvijenim u Njemačkoj za teret dokazivanja i objašnjenja za zaposlenike u slučaju prekovremenog rada. Najviši njemački radnički suci obrazložili su svoju odluku presudom ECJ-a koja je usmjerena na zaštitu na radu i obuzdavanje prekomjernog radnog vremena, a ne na zahtjeve zaposlenika za naknadu. Presuda ECJ-a stoga ne znači da se zabilježeno radno vrijeme automatski naplaćuje.
Presudom iz svibnja 2019. Europski sud pravde obvezao je poslodavce da svaki dan sustavno bilježe puno radno vrijeme svojih zaposlenika – poput digitalnog sata.
Tužitelj je evidentiranje radnog vremena smatrao dovoljnim
Vozač dostave iz maloprodajne tvrtke u Donjoj Saskoj spomenuo je to, koji je tužio za isplatu pauza koje nisu korištene kao prekovremeni rad. Tvrdio je da je tehničko bilježenje njegovih radnih sati dovoljno za dokumentiranje prekovremenog rada. “Čista detekcija dolaska i odlaska pomalo je argument”, rekao je predsjedavajući sudac Rüdiger Linck na saslušanju. Tužitelj nije objasnio zašto je morao raditi prekovremeno i zašto pauze nisu bile moguće. “Tvrdnja da nije bilo drugog načina nije dovoljna.”
Slučaj je izazvao senzaciju jer je radni sud u Emdenu, kao prvostupanjski, potvrdio prilagodbu tereta dokazivanja nakon vremenske presude ECJ-a i prihvatio tužbu, koja je iznosila oko 5223 eura. I državni radni sud Donje Saske, kao drugostupanjski, i sada savezni radni sud, stvari su vidjeli drugačije i držali se ranije sudske prakse u usporedivim slučajevima.
Broj predmeta presude: Az: 5 AZR 359/21
Izvor: tagesschau.de
