Intervju za Slobodnu Dalmaciju, 16.04.2025
“Poznati demograf poručuje: ‘Pripremimo se, znamo točno kada će u Hrvatskoj polovica stanovništva biti useljenici‘
Sažeo Pejo Gašparević, novinar.
Knjiga “Suvremene migracije i opstanak nacije” autora prof. dr. Tade Jurića tematizira suočavanje s izazovima migracija te ističe kako je imigracijska politika od suštinske važnosti za budućnost jedne zajednice. U povodu nedavnog objavljivanja te knjige autor Jurić je u intervju Slobodnoj Dalmaciji čitateljskoj publici približio njen sadržaj i motivaciju za pisanje takve knjige. Za čitatelje stranice Posavski Zavičaj izdvojio sam dio tog intervjua za koji sam procijenio da odražava temeljna autorova stajališta i analitička promišljanja. Evo tih izvadaka iz intervjua.
MOTIVACIJA
Knjiga “Suvremene migracije i opstanak nacije ̧” je apel za otvaranje javne rasprave, ali i putokaz kako usmjeriti tu raspravu kako se ne bi izgubilo vrijeme na ono što su zapadne članice EU već prošle. Polazišna je teza knjige je da je imigracijska politika suštinska politika koja odlučuje o budućnosti jedne zajednice.
Naime nije nevažno tko će živjeti na prostoru Hrvatske. kojim će jezikom govoriti i kakvim će načinom života živjeti – u takvim pitanjima nema ničega šovinističkog niti netolerantnog. Čak štoviše, svaka se nacionalna država ima pravo pitati ova pitanja. Glavni cilj knjige je dati jasnu analizu generatora fenomena i jasne upute kako spriječiti s jedne strane getoizaciju useljenika iz trećih zemalja, a s druge radikalizaciju hrvatskog društva.
STRAH OD GUBITKA NACIONALNOG I KULTURNOG IDENTITETA
Ono što pak izostaje je razumijevanje da se, kada je riječ o strahu Hrvata od gubitka nacionalnog i kulturnog identiteta, ne radi isključivo o iracionalnom strahu. Naime, hrvatska povijest zadnja dva stoljeća je upravo obilježena strahom i borbom protiv kulturne i političke asimilacije od strane drugi.
Stoga svatko tko želi razumjeti složene procese, koji su na djelu, ovu zabrinutost Hrvata treba također uzeti u računicu, a ne prišivati joj samo ksenofobne etikete. Tko ovo ne razumije, neće nikad moći shvatiti zašto će, primjerice, “teorija o zamjeni stanovništva” kod Hrvata uvijek padati na plodno tlo. Naime, Hrvati su narod koji je zaista doživio etničko čišćenje u Domovinskom ratu te je nastala kolektivna trauma kojoj treba dati dužnu pažnju a ne je ismijavati. Oprez pri korištenu pojma “zamjene stanovništva” je pak svakome za savjetovati a o fenomenu govori cijelo poglavlje knjige,
ISKUSTVA ČLANICA EU
Tema migracija izaziva snažnu polarizaciju između onih koji ih vide kao prijetnju kulturnom identitetu koja rastače kulturnu supstancu Europe te onih koji ih smatraju nužnim za ekonomski rast i jačanje liberalizma. Diskurs o migracijama često uključuje strahove povezane s terorizmom, s sigurnošću i integracijom, što dodatno komplicira stvaranje bilo kakvog makar minimalnog konsenzusa.
Iskustvo zapadnih EU članica nam pokazuje da ukoliko se odmah u startu društvo ne postavi ozbiljno prema ovim pitanjima, slijede desetljeća neplodnih rasprava o integraciji i multikulturalizmu, koje završavaju u sve dubljim polariziranju i antagonizmu društva te separatnim društvima i neuspjeloj integraciji.
Zbog toga se, kako u EU u cjelini, tako i Hrvatska, nalazi pred izazovima traženja novih alternativa koje bi pomirile ova dva suprotstavljena koncepta i tabora koji do sada ne uspijevaju pronaći zajednički jezik, nego pripisuju jedni drugima loše namjere iako mnogi od njih imaju argumente koji zaslužuju pozornost.
