Razdvajanje parova obično je predvidljivo godinama unaprijed
N&P:D.A.
Prema analizi, kraj veze obično ne dolazi iz vedra neba. Bilo je znakova toga godinama prije. Kako bi se odnos održao, istraživači savjetuju da se nešto poduzme na vrijeme.
“Dok nas smrt ne rastavi” – sve manje parova može održati ovo obećanje. Istraživači sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu i Sveučilišta u Bernu uspjeli su čak dokazati u nedavno objavljenoj studiji da je veza u određenom trenutku neizbježno osuđena na propast.
Jednostavnim sredstvima, poput razgovora s partnerom, ova takozvana prijelazna točka ili prekretnica s neizbježnim krajem veze vjerojatno bi se u mnogim slučajevima mogla spriječiti, kaže Janina Bühler s Psihološkog instituta Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu (JGU). Studiju je provela zajedno s Ulrichom Orthom, profesorom razvojne psihologije na Institutu za psihologiju Sveučilišta u Bernu.
Završna faza veze odvija se u dvije faze
Prema studiji, završna faza veze odvija se u dvije faze. U takozvanoj preterminalnoj fazi, prvoj fazi, zadovoljstvo vezom u početku tek neznatno opada tijekom nekoliko godina.
Prema istraživačima, u drugoj fazi dolazi do “preloma”, takozvane prijelazne točke, od koje zadovoljstvo u vezi naglo pada. Prema istraživačima, ova “završna faza” od prekretnice traje oko godinu do dvije. “Jednom kada se dosegne ova faza, odvajanje se neizbježno događa kasnije”, primijetio je Bühler.
Podaci iz dugoročnih studija iz četiri zemlje
Za svoj su rad Bühler i Orth ocijenili četiri reprezentativne studije iz Njemačke, Australije, Velike Britanije i Nizozemske. Istraživanja u četiri zemlje provedena su tijekom različitog vremenskog razdoblja, s najmanje dvanaest godina i najviše 21 godinom.
Tijekom cijelog dugotrajnog razdoblja istraživanja sudionici su bili redovito anketirani o zadovoljstvu svojim vezama i životom. To je istraživačima omogućilo da prate razvoj veze i analiziraju kada se točno dogodio prekid u parovima koji su se razdvojili tijekom razdoblja promatranja.
Parovi različito doživljavaju faze rastave
“Prekid” koji prije ili kasnije neminovno dovodi do rastanka nije odmah vidljiv za oba partnera. Dok je osoba koja je inicijator rastave već neko vrijeme nezadovoljna vezom, osoba koja je ostavljena tu prekretnicu primijeti tek kasnije.
Autor studije Bühler kaže da se parovi ne rastaju preko noći, “ali to također nije postupan proces koji traje deset godina, već postoje te dvije kvalitativne faze, preterminalna faza i terminalna faza.”
Osobnost u kombinaciji sa stresom često uzrokuje razdvajanje
Zašto neki parovi dođu do te “točke s koje nema povratka”, kada veza neizbježno propada, istraživačima nije posve jasno. Sumnjaju na “vanjske stresore”, kako kaže Bühler.
Pod tim misli na profesionalni stres ili stres zbog obiteljskih promjena kao što je dodavanje novorođenčeta u obitelj. Prema Bühleru, osobnost ljudi, obično povezana sa stresom, također može dovesti do ove takozvane prijelazne točke u vezi.
Parovi obično traže pomoć prekasno
Problem je sljedeći: parovi često traže pomoć tek kada je kritična prekretnica već dosegnuta. Međutim, često je već prekasno za spašavanje veze. Janina Bühler sa Sveučilišta u Mainzu stoga savjetuje parovima da nešto poduzmu na vrijeme.
Ona preporučuje: “Možda sjesti nedjeljom i razmisliti o tome koliko sam zapravo zadovoljna svojom vezom na ljestvici od nula do deset za mjesec dana. A ako, s jedne strane, neprestano ide nizbrdo, a s druge strane, zapravo doseže ove kritične vrijednosti, na primjer, 6,5, tada je potrebno nešto djelovati. Jer tada rijetko kada postaje bolje samo od sebe.”
Spriječiti prekid veze
Da se veza ne bi raspala, ključna je „komunikacija, povezanost i prihvaćanje“. Komunikacija znači rješavanje neugodnih stvari, briga i strahova u razgovoru. Jer što se događa ako ne komunicirate jedno s drugim? Ako ne komunicirate, razvija se i otuđenost, jednostavno oboje žive svoju svakodnevicu zajedno, au najgorem slučaju dolazi do gubitka povezanosti”, objašnjava psihologinja.
Ono što je također dio toga je određeno prihvaćanje, prihvaćanje partnera sa svim njegovim manama umjesto da se živcirate zbog njih. “Ako se zbog toga svaki put naljutim, to nije dobro za mene i nije dobro za vezu”, kaže istraživačica koja radi i kao psihoterapeutkinja.
Previše ozljeda
Stefanie Goldhacker, terapeutkinja za parove u Regensburgu, vjeruje, kao i Bühler, da su “istinsko razumijevanje jedno drugog” i “naučiti razgovarati o osjećajima” “središnji ključevi” uspješne terapije za parove. Činjenica da se samo jedna osoba u partnerstvu mora promijeniti “i onda će opet sve biti u redu” nije dovoljna, naglašava Goldhacker.
No, ako već ima “previše ozljeda”, ponekad je dobro da se parovi razdvoje. Ako jedna osoba samo koristi savjetovalište za parove da kaže: ‘Pokušali smo, ali ionako ne ide’, onda može uštedjeti i novac i vrijeme provedeno u terapiji za parove’, kaže terapeut za parove. Iz tog razloga je važno potražiti stručnu podršku kroz terapiju za parove prije ove „točke s koje nema povratka“ kako biste eventualno ipak spasili svoju vezu.
Izvor: tagesschau.de
https://www.tagesschau.de/wissen/forschung/psychologie-paarbeziehung-konflikte-100.html
